Nadbiskupski arhiv u Splitu je centralni arhiv Splitsko-makarske nadbiskupije. Ovdje je pohranjeno gradivo nastalo djelovanjem nadbiskupskog ordinarijata i druguh ustanova nadbiskupije, te gradivo osobnih fondova nadbiskupa i pojedinih svećenika, među kojima je i osobni fond nadbiskupa Franića. Osim toga, u arhivu se nalaze i gradiva starih ukinutih biskupija Trogirske, Makarske, kao i arhivi splitskog kaptola i splitske katedrale. S druge strane, nadbiskupski arhiv u Splitu spada među daleko najstarije arhive na hrvatskom prostoru budući da je splitska crkva nasljednica drevne salonitanske biskupije još iz antičkih vremena. Najstarije gradivo u arhivu seže iz 9. stoljeća, a među najstarijim dokumentima su različite papinske i vladarske isprave.
Arhiv koji je bio u ona vremena smješten u Nadbiskupskoj kancelariji pogodio je požar početkom 16. stoljeća tako da je većina srednjovjekovne građe propala. Sve do podizanja nove zgrade nadbiskupske palače krajem 17. stoljeća, povijesna građa arhiva splitske crkve bila je ugrožena stalnim seljenjem nadbiskupova sjedišta. Za vrijeme biskupstva Stjepana Cosmija 1680-ih godina došlo je do sređivanje povijesne građe koja je preživjela taj turbulentni period u povijesti arhiva.
Nove nedaće za arhivsku građu slijede provalom Franucuza u Dalmaciju početkom 19. stoljeća koji zaposjedaju tom prilikom palaču splitskog biskupa, te se samovoljno i nesavjesno odnose prema starim arhivima. Međutim, ponovnom uspostavom austrijske vlasti u Dalmaciju dolazi do sređivanja prilika u arhivu splitske nadbiskupije, tako se 1833. sastavlja prvi inventarni popis. Početkom 20. stoljeća cjelokupna arhivska građa prenesena je u zgradu nove biskupske palače, gdje će arhiv biti sve do 1971. kada je bio preseljen na današnju adresu u Zrinsko-frankopansku ulicu br. 14. u Splitu.
Prema kazivanju dr. don Kovačić arhiv je ponovno doživio oštećenja nakon što su komunističke vlasti zauzele zgradu biskupove palače. Tako je jednom prilikom biskup Bonefačić uočio da se po ulicama grada mogu naći rastrgani vrijedni prijepisi crkvenih matica. Nakon biskupove intervencije kod vlasti angažiran je splitski konzervatorski odjel te je zaustavljeno daljnje otuđivanje i propadanje arhiva. Ovaj arhiv sa svojim bogatim gradivom predstavlja jedan od najvažnijih arhiva u južnoj Hrvatskoj. Njegovu važnost za proučavanje nacionalne baštine prepoznao je i Hrvatski državni arhiv koji je 2014. godine proglasio njegovu građu kulturnim dobrom.
