Lydia Sklevicky „ženskom pitanju“ pristupa prvenstveno sa znanstvenih pozicija, ali i popularno-znanstveno, i to tako da je aktivna u tiskanim medijima i na javnim tribinama koje se održavaju u jugoslavenskim centrima novog feminističkog pokreta – Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.
Prilikom sudjelovanja na tribini o žensko-muškim odnosima, održanog u Studentskom kulturnom centru (SKUC) u Beogradu, fotograf Dragan Papić snimio je 7. siječnja 1982. dvije fotografije Lydije Sklevicky, a beogradske Omladinske novine 16. siječnja 1982. objavljuju članak Snežane Bogavac Zadovoljne, potlačene žene (Satisfied, oppressed women) u kojemu se navodi kako u Jugoslaviji nema ozbiljnijih istraživanja na temu položaja žena (zato što se ona u znanstvenim krugovima „zaobilazi i marginalizira“), a sukladno tome i kako tribine kao što su one u SKUC-u ne mogu imati većega efekta. Unatoč defetističkome stavu autorice članka, Sklevicky se i na tribini u Beogradu i dalje u svome radu zalagala za proboj „ženskog pitanja“ u javni fokus i njegovo stvarno rješavanje u vidu ostvarenja prava koja su ženama bila Ustavom SFRJ zajamčena.
Navedene dvije fotografije Lydije Skelvicky te članak iz Omladinskih novina, čuvaju se u feminističkoj zbirci „Sklevicky“.
