Gordana Vnuk je osnivačica i dugogodišnja ravnateljica kazališnog festivala Eurokaz, a od 1970-ih aktivna sudionica kazališne družine Coccolemocco i organizacijskog tima međunarodnog kazališnoga festivala Dani mladog teatra. Zbirka sadrži materijale vezane uz navedenu kazališnu skupinu, a nastali su od sredine 1970-ih do početka 1980-tih. Dokumentacija vezana za Eurokaz odnosi se na početke festivala od 1987. godine do 2013. kada se festival transformirao u produkcijsku kuću.
Osobna zbirka Gordane Vnuk nalazi se u njezinu stanu u Zagrebu i dostupna je zainteresiranim pojedincima nakon prethodne najave. Najveći dio zbirke odnosi se na kazališni festival Eurokaz. Prema riječima Vnuk, zbirka je nastala spontano i to tako da je nakon svake edicije festivala Eurokaz sačuvala više primjeraka svih materijala – od biltena, programskih knjižica, novinskih isječaka do fotografija predstava i popratnih događanja kao što su izložbe i diskusije. Videomaterijal je nastao zahvaljujući njezinom ocu koji je kod kuće snimao na videokazete sve objavljeno na televiziji vezano uz Eurokaz (festivalske kronike, razne emisije posvećene festivalu i sl.), a na snimkama su dokumentirani atmosfera, fragmenti predstava, intervjui sa sudionicima, izjave gledatelja i kritičara. Ti materijali ranih Eurokaza prebrisani su ili zameteni u arhivi Hrvatske televizije tako da isključivo zahvaljujući osobnom zalaganju danas imamo sačuvano to svjedočanstvo. Kasnije je skraćeni materijal stavljen na mrežne stranice Eurokaza gdje se u videoarhivi mogu naći, kronološki poredana, sva izdanja festivala nadopunjena programskim tekstovima, slikama plakata, fotografijama. Povodom okruglih obljetnica (petnaeste i dvadesete), na temelju sačuvanog materijala Gordane Vnuk, izdane su i dvije prigodne monografije.
Osim Eurokazovih materijala, zbirka sadrži i bogatu građu vezanu za festival Dani mladog teatra u Zagrebu (1974. - 1977.) i Dubrovniku (1980.-1982.), te za kazališnu družinu Coccolemocco, a između ostalog, i iz razdoblja kada je grupa djelovala kao kazališna sekcija kulturno-umjetničkog društva Vinko Jeđut prije nego što će nastaviti rad pri Centru za kulturnu djelatnost SSO gdje organizira i Dane mladog teatra. Ovaj se dio građe sastoji od fotografija, biltena, programskih knjižica i novinskih isječaka. Originalni bilteni Dana mladog teatra u Zagrebu i Dubrovniku pohranjeni su u Institutu za etnologiju i folkloristiku koji je zaslužan za njihovu digitalizaciju.
Kazališna družina Coccolemocco koja organizira i festival Dani mladog teatra, važna je u kulturno-opozicijskom kontekstu jer u svojim predstavama, prvenstveno u predstavi Jedan dan u životu Ignaca Goloba (1977.), problematizira idealiziranu sliku jugoslavenskog socijalističkog društva te kroz prikaz „malog čovjeka“ Ignaca Goloba ukazuje na njegove nedostatke koji se dotiču svakodnevnog života pojedinca. Tema „malog čovjeka“ nesvjesno sakrivenog u svima nama, označuje „onaj model neslobode, koji pomahnitala masovna produkcija potrošnje oko nas jedino još potrebuje“ (citirano iz programske knjižice), kako u kapitalizmu, tako i u socijalizmu. Socijalizam nije uspio dotaknuti proturječja i obmane banalnosti svakodnevnog života pred kojima je „mali čovjek“ Ignac Golob – radnik u tvornici, nemoćan i nedjelotvoran, ali ponajprije neodgovoran..
Kroz mega-recital Čega nema tog se ne odreci (1979.), družina se ironijski „obračunala“ s totalitarnim elementima jugoslavenskog društva vidljivim u formama socijalističkih sletova i parada, u to vrijeme sveprisutnih povodom obilježavanja velikih datuma ili praznika (Dan Republike, Praznik rada, Dan borca, Dan ustanka). Izvedba prati razvoj komunističkog pokreta u Jugoslaviji preko tekstova koji se bave revolucijom iz pozicije nerealiziranih lijevih snaga.
Eurokazovo kulturno-opozicijsko djelovanje ponajprije je estetičko, a nalazimo ga u njegovoj borbi za tzv. novo kazalište koje je u oporbi prema uobičajenoj proizvodnji hrvatskog logocentričnog kazališta i prema cjelokupnom kulturnom establishmentu toga vremena. Odgovor na pitanje: „Čemu novo kazalište?“, daje programatski tekst Gordane Vnuk u biltenu prvoga Eurokaza (1987.): „Danas kad je budućnost negativno zaposjednuta, a utopijske energije iscrpljene, novo kazalište, lišeno političkog diskursa, okreće se smjelim estetskim konceptima koji svojom zatvorenošću ukazuju na gubitak nade u korist propitivanja vlastitih ontoloških granica.“ Kulturno-opozicijsko djelovanje iskazuje se i na tribinama (diskusije), održavanima u sklopu Eurokaza, na temu novoga kazališta, postmoderne, totalitarizma i umjetnosti (npr. razgovor Totalitarizam i umjetnost se (ne) isključuju povodom predstave kazališta Rdeči pilot koje je dio kontroverzne umjetničke skupine iz Slovenije Neue slowenische Kunst (NSK).