U ovom članku objavljenom 1962. u madridskom kulturnom časopisu El Arbor u kojoj je Tijan bio suradnik, Tijan raspravlja o Ivi Andriću i Nobelovoj nagradi za književnost koju je Švedska akademija dodijelila Andriću za njegovo životno djelo - roman Na Drini ćuprija. U središte opisa Andrićeva javnog djelovanja je njegov oportunizam kojim se kao građanski intelektualac uspeo u novu komunističku hijerarhiju nakon 1945. postavši predsjednikom Saveza književnika nove Jugoslavije. Međutim, Tijan upozorava na kasnija Andrićeva djela kao što je novela Prokleta avlija iz 1956. u kojoj u nekim pasusima ostavlja kritičke aluzije na aktualni Titov režim. Tijan ne propušta kritizirati pokušaj socijalističkoga režima da se stvori jedna jedinstvena jugoslavenska književnost koju bi imala predstavljati snažna Andrićeva književna figura. Nasuprot tome, Tijan negira opstojnost jugoslavenske književnosti, budući da je spreman tvrditi da jedino što postoji su odijeljene književnosti jugoslavenskih naroda, hrvatska, srpska i slovenska književnost. Pri tome, prema njegovom mišljenju, ni izjašnjavanje za jugoslavensku nacionalnost tako jednoga velikog pisca kao što je Andrić ne može u toj stvari ništa promijeniti.
Luetić Tijan, Nedjeljka. 1980. Krov i kruh: deset godina u okupiranoj Hrvatskoj (1945-1955) [Roof and Bread: Ten Years in Occupied Croatia (1945-1955)]. Munich - Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije.
Luetić Tijan, Nedjeljka. 2014. Život Pavla Tijana [The life of Pavao Tijan]. Zagreb: Matica hrvatska.