Arhiv Lezbijske sekcije „ŠKUC LL“ sadrži gradivo dijela slovenskoga lezbijskog i gej pokreta prikupljano od njegova osnutka 1984. godine. Zbirka dokumenata, medijski arhiv i drugi materijali govore o nastanku, djelovanju i razvoju gej i lezbijskih aktivističkih grupa, posebice Lezbijske sekcije „ŠKUC LL“. Pohranjeni i prikupljeni materijal svjedoči o kulturnom, aktivističkom i umjetničkom djelovanju društveno aktivnoga i seksualno emancipiranoga dijela slovenske lezbijske i gej zajednice, te nude i temeljit uvid u medijsku predodžbu homoseksualnosti u slovenskom tisku u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća, napose od 1980-ih godina nadalje.
Slovenski lezbijski, gej, biseksualni i transrodni (LGBT) pokret nastao je sredinom 1980-ih godina u Ljubljani, u vrijeme kada se na jugoslavenskoj, posebice slovenskoj javnoj sceni počinju javljati novi društveni pokreti, među kojima se ističu feminističke, zelene i mirovne grupe. Oni su u javni prostor autonomno, bez prethodnoga odobrenja komunističke partijske elite na vlasti, unijeli nove teme ili pak o njima potaknuli rasprave izvan do tada dominantnih obrazaca, bilo nacionalno obojenih, bilo uokvirenih u socijalističku ideologiju. Pod naslovom Homoseksualnost in kultura u travnju 1984. u Ljubljani je održan prvi festival Magnus, u organizaciji omladinske kulturne grupe „ŠKUC-Forum“. Događaj se smatra začetnim kamenom jugoslavenskoga gej i lezbijskoga pokreta, te prvim filmskim festivalom LGBT tematike u Europi (Kajinić, 2016). O festivalu je izvještavao, nerijetko s pozitivnim predznakom, dobar dio tiska, najviše omladinski, i to ne samo u Sloveniji, već i u Hrvatskoj i Srbiji. Homoseksualnost u Jugoslaviji nije bila društveno prihvatljiva niti medijski vidljiva, a uglavnom je bila i negativno doživljavana, kako od strane vlasti tako i većega dijela stanovništva, dok je tisak do tada o njoj često pisao pokroviteljski, s velikom dozom sažalijevanja ili pak s podsmijehom (Kuhar, 2003). Uz izložbe, projekcije filmova i zabavni noćni program, organizatori su tiskali plakate, pozivnice, brošure i drugi informativni i promotivni materijal, čiji se važan dio danas čuva u Lezbijskoj knjižnici i arhivu. Premda je festival izvorno bio zamišljen kao jednokratni događaj, do kraja 1984. godine unutar ŠKUC-Foruma osnovana je Sekcija za socializacijo in kulturo homoseksualnosti, poznatija kao Magnus, koju se često navodi kao prvu gej organizaciju u nekoj socijalističkoj državi (Kuhar, 2001). Već iduće godine grupa je brojala oko 150 članova, počela redovito izdavati brošure i magazine (Gayzine), te ustalila organizaciju kulturnoga festivala posvećenoga homoseksualnosti. No, 1987., godine pod izlikom javnozdravstvene prijetnje koju promicanje homoseksualnosti može predstavljati zbog širenja virusa HIV-a, a mnogo više jer je festival najavljen za 25. svibnja, kada se u Jugoslaviji obilježavao rođendan 1980. godine preminuloga Josipa Broza Tita, republičke su vlasti u Sloveniji izvršile pritisak na organizatore te je održavanje četvrtoga izdanja Magnusa otkazano (Velikonja, 2004). Pritisak i medijske napade organizatori su tumačili kao zabranu. Taj je događaj, ali i sve intenzivnije povezivanje s drugim demokratskim i građanskim pokretima, djelovao na veću politizaciju pokreta u nastajanju i njegovo postupno prelijevanje iz kulturne u društvenu aktivističku sferu (Velikonja i Greif, 2012: 73-74).
Prva slovenska lezbijska organizacija, „Lezbijska sekcija LL“ (kasnije nazvana „ŠKUC LL“) osnovana je 1987. godine, također u okrilju ŠKUC-Foruma, te je u narednim godinama organizirala diskusije, akcije i zabavne klupske večeri, izdavala biltene i raznovrsne tiskane materijale (Lesbozine), nastupala u javnosti i na feminističkim susretima. U aktivnostima usmjerenima prema vlastima, najviše kroz javna priopćenja, pisma i istupe u tisku, Magnus i LL (LL referira na „Lezbijska Lilit”) nastupaju zajedno, tražeći integraciju homoseksualnosti u socijalističko društvo i ustavnu zabranu diskriminacije na temelju seksualne orijentacije (Velikonja i Greif, 2012).
Lezbijsku knjižnicu i arhiv osnovala je 2001. Lezbijska sekcija „ŠKUC LL“. Osim knjižnoga fonda slovenskih i inozemnih djela lezbijske i gej tematike, prikuplja i čuva dokumentarne i druge materijale slovenske gej i lezbijske scene i pokreta. Arhiv ŠKUC LL-a dio je mnogo većega fonda Lezbijske knjižnice kojoj je cilj na jednome mjestu sustavno prikupljati inače raspršeno knjižno, dokumentarno i arhivsko gradivo vezano za LGBT tematiku i područje seksualnosti, za koje inače tradicionalno nisu zainteresirane javne knjižnice i arhivi. Osnutku knjižnice prethodila je izrada bibliografije knjiga i drugih zapisa homoseksualne tematike objavljenih na slovenskom jeziku, odnosno tiskanje u prosincu 2000. prvoga izdanja izabrane bibliografije gej i lezbijske tematike (Izbrana bibliografija, 2000). Najveći dio fonda knjižnice čine strana književna, teorijska, znanstvena i publicistička djela, te zbirka revija i časopisa. Arhivska zbirka usredotočena je na slovenski materijal i pokriva razdoblje od 1970-ih nadalje. Nastala je zalaganjem Nataše Velikonje i drugih slovenskih lezbijskih aktivistkinja koje su početkom 2000-ih započele s prikupljanjem i sustavnom pohranom medijskoga, audio-vizualnog, umjetničkog i dokumentarnog materijala nastalog djelovanjem Lezbijske sekcije „ŠKUC LL“ kao primarnoga stvaratelja, ali i pojedinih aktivistica i aktivista. Prije osnutka Lezbijske knjižnice i arhiva, gradivo je čuvano u pismohrani Lezbijske sekcije „ŠKUC LL“ i privatnim ad hoc zbirkama. Zbirka se i dalje širi i nadograđuje novim pronađenim ili prikupljenim materijalima.
Gradivo je pohranjeno u kutije, registratore ili na policama, ali nije arhivistički sređeno i obrađeno. Budući da je zbirka nastala desetljeće nakon kraja socijalističkoga društvenog uređenja, nije nikada niti mogla biti skrivana od komunističkih vlasti. Medijski isječci te fanzini i brošure popisani su u izdanju Izbrana bibliografija literature z lezbično in gejevsko tematiko (Ljubljana: ŠKUC, 2000.) te na mrežnoj stranici http://www.ljudmila.org/lesbo/raziskave_biblio3.htm#1980.
Zbirka je dostupna javnosti i može se koristiti u prostorijama Lezbijske knjižnice i arhiva. Njome se služe ponajprije istraživači, studenti i znanstvenici različitih disciplina, nerijetko povjesničari. Pojedini predmeti i/ili publikacije povremeno se posuđuju muzejskim ustanovama ili galerijama za izložbe. Zbirka je vlasništvo Lezbijske sekcije „ŠKUC LL“. Materijal se može slobodno objavljivati i reproducirati uz navođenje izvora.
Lezbijska knjižnica i arhiv dijelom se financiraju donacijama na temelju javnih natječaja potpora u kulturi grada Ljubljane (cca 2 000 eura godišnje) i drugih donatora.
Medijskim arhivom služio se prof. dr. sc. Roman Kuhar pri izradi svoga magistarskg rada, objavljenoga 2003. pod naslovom Media Representations of Homosexuality. An Analysis of the Print Media in Slovenia, 1970–2000. (Kuhar, 2003) Materijal iz zbirke obilato je korišten u prigodnim publikacijama o povijesti slovenskoga LGBT pokreta, posebice u knjigama Dvajset let gejevskega in lezbičnega gibanja (Velikonja, 2004) i Lezbična sekcija LL: kronologija 1987-2012 s predzgodovino (Velikonja i Greif, 2012). Pojedini pohranjeni dokumenti i vizualni materijali povremeno se koriste za umjetničke ili povijesne izložbe, često priređene unutar LGBT zajednice u Galeriji „Škuc“, ali i drugdje, kao na primjer Zini! Sodobna zinovska produkcija postavljene 2017. u Međunarodnom grafičkom likovnom centru (MGLC) u Ljubljani. Gradivo iz Lezbijske knjižnice i arhiva pojavljuje se i u dokumentarnom filmu Razmerja. 25 let lezbične sekcije ŠKUC-LL (režija Marina Gržinić, Aina Šmid, Zvonka T. Simčič, Slovenija, 2012).
