U ovom obavijesnom pismu Nikolić informira hrvatsku javnost u emigraciji o njegovom slučaju u Parizu. Priopćava da je imao namjeru u Parizu na Sorbonni izraditi doktorsku tezu o francusko-hrvatskim odnosima. Dobio je privremeni jednogodišnji boravak u Francuskoj, ali je ubrzo na pariškoj prefekturi Nikolić od francuskog Ministarstva unutarnjih poslova 18. listopada 1966. dobio izgon iz zemlje. Dana 27. listopada 1966. Nikolić je napustio Pariz i Francusku. Upozorava da je to djelo jugoslavenskih vlasti koje su preko svoje pariške ambasade kod francuskog Ministarstva vanjskih poslova urgirale da mu se zabrani djelovanje i objavljivanje Hrvatske revije u Parizu. Optužbe na njegov račun bile su te da je revolucionar koji se zalaže za rušenje Jugoslavije. Nikolić je u obrani pred francuskim vlastima istakao da je njegov časopis demokratsko općehrvatsko glasilo koje okuplja hrvatske intelektualce iz slobodnog svijeta. Naglasio je da se on zalaže da se i na hrvatski slučaj primijeni načelo samoodređenja i da se u Jugoslaviji održe slobodni izbori. Na kraju naglašava da stoji kod mirnog rješenja političke krize i s jugoslavenskim komunistima i s drugim narodima Jugoslavije. Njegova obrana pred francuskim vlastima nije urodila plodom, nego je nakon toga putovao Europom sljedeće dvije godine dok se konačno 1968. nije smjestio u Španjolskoj.