COURAGE

povezivanje zbirki

Poruke podrške hrvatskom, reformistički i nacionalno orijentiranom političkom vodstvu studenti su prenosili i preko letaka pisanih rukom na komadima papira. U ovoj zbirci nalazi se više primjeraka, a na ovdje izdvojenom letku imenom se navode Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, oboje smijenjeni u prosincu 1971. godine. Na samim letcima ili u posebnim bilješkama, Služba državne sigurnosti bilježila je na kojoj su lokaciji i u koje vrijeme pronađeni. S drugim materijalima prikupljenim u sklopu operativne akcije „Tuškanac“, ti su letci korišteni u kaznenim progonima sudionika studentskoga pokreta.

Dokumenti su dostupni za istraživanje i kopiranje. 

Popis zabranjenih knjiga i listova, dokument je napisan na pisaćem stroju, od ukupno tri stranice, načinjen u Okružnom javnom sudu za grad Zagreb najkasnije 16. ožujka 1946. Na popisu se nalazi trideset i sedam naslova knjiga koje je sud službeno zabranio te još dvije stavke koje svjedoče o zabrani još mnogo većeg broja publikacija. Prema prvoj stavci vidljivo je da su zabranjena sva djela čiji je autor katolički književnik Zvonimir Remeta (1909. – 1964.), a u drugoj da je zabranjeno raspačavanje svih publikacija koje je izdao neki od dvadeset i četiri proskribirana izdavača koji su bili vezani za ustaški i općenito fašističke režime (poput npr. Hrvatsko-japanskog društva). Popis je očito služio za čišćenje knjižara i knjižnica i bio naširoko distribuiran.

Dokument je iz te ustanove ilegalno iznio Iljko Karaman i pohranio u svojoj privatnoj zbirci. Dokument je kao dio zbirke 1992. završio u Hrvatskom državnom arhivu. Dokument je dostupan za istraživanje i kopiranje, a bio je korišten u publikacijama Denivera Vukelića i Josipa Grbelje kao izvor za proučavanje poslijeratne komunističke cenzure.

Uloga dokumenta bila je sačuvati uspomenu na sve progonjene svećenike Ljubljanske biskupije, i na ubijene i na zatočene. Sama činjenica da je popis sastavljen predstavljala je izazov vlastima. Dokument je čuvan u tajnosti i služio je kao podsjetnik biskupu, a posljedično i javnosti o opsegu progona. Danas je vrijedan spomenik okolnostima u kojima je stvoreno i svom tvorcu. Nalazi se u ostavštini Antona Vovka u kutiji 74, a pristup mu je slobodan.

Sveučilište slobodna Europa u egzilu (The Free Europe University in Exile) osnovao je Američki nacionalni komitet za slobodnu Europu 1951. godine u New Yorku kao akademsku organizaciju posebne vrste. Svrha organizacije bila je omogućiti akademsku izobrazbu u demokratskom duhu što većem broju iseljenika koji su napustili države u kojima su vladali komunistički režimi. Na ovo sveučilište su se mogli prijaviti iseljenici iz Albanije, Bugarske, Čehoslovačke, Estonije, Jugoslavije, Latvije, Litve, Poljske, Rumunjske i Mađarske. Ciljevi Sveučilišta bili su da se mlade iseljenike obuči da mogu pronaći posao i uklopiti se u demokratski svijet kao učitelji, profesori, inženjeri, liječnici, znanstvenici, ekonomisti, pravnici, povjesničari itd., te da oni jednog dana budu nositelji liberalno-demokratskoga sustava koji bi se gradio u srednjoistočnoj Europi nakon pada komunizma. Sveučilište je davalo stipendije za svoje ljetne seminare koji su se od 1952. održavali u Strasbourgu u Château de Pourtalèâs na kojem se raspravljalo o žarišnim političkim i kulturnim pitanjima. Predavači na ljetnom seminaru bili su ugledni članovi akademske zajednice i stručnjaci iz zapadne Europe i SAD-a.

Jakša Kušan bio je stipendist te organizacije i smatra da su tamo predavanja održavali pripadnici kreme liberalne akademske zajednice iz SAD-a, kao i brojni ugledni europski intelektualci iseljenici. Ono što je Kušan smatrao još važnijim jest da su se tu mogli sresti mnogi drugi studenti-izbjeglice iz zemalja koje su bile pod komunističkom vlašću, a između ostalog, tu je započela i njegova suradnja s Tihomilom Rađom i Brankom Salajem s kojima će kasnije osnovati i uređivati list Novu Hrvatsku. Ti ljetni seminari bili su, prema Kušanu, rasadište ideja i kulturnih kontakata. Smatra da su Poljaci i Estonci jako dobro koristili mogućnosti tog stipendiranja jer se tu iskristalizirala njihova nova mlada liberalna inteligencija. Jugoslavenski komunisti su pisali da je to škola za CIA-ine doušnika. Prema Kušanu, SAD-u je cilj bio da okupi ljude koji će se jednoga dana vratiti u Europu i na koje će jednoga dana moći računati u izgradnji demokratske Europe. No, smatra da nisu bili dosljedni, jer iako su dugo vremena financirali sve predstavnike i grupe seljačkih stranaka kao naš HSS, s vremenom su izgubili interes i nisu pomlađivali te grupacije i stranke i one su se rasule. (Intervju s Kušan Jakšom_2) Od svih organizacija koje je SAD financirao, samo je Radio Slobodna Europa (Radio Free Europe) opstao do danas. Ostalo su prestali financirati kad su vidjeli da u njima nema nekih značajnijih rezultata. (Intervju s Kušan, Jakšom_2)

U zbirci Jakše Kušana postoje materijali s nekih od seminara poput brošure o seminaru koji se održao 1957. Prema samoj brošuri, i seminar 1957. nastavio je tradiciju jednomjesečnog seminara koji se te godine održavao od 6. kolovoza do 7. rujna. Seminar je bio posvećen primarno međunarodnim odnosima i političkim, ekonomskim i društvenim problemima srednjoeuropskih satelitskih država, a na njemu su kao predavači sudjelovali i istaknuti intelektualci poput Czesława Miłosza ili Bogdana Radice.