Lokacija

Zagreb Trg Marka Marulića 21, Croatia 10000
Pokaži na karti

Jezici

hrvatski

Mrežna stranica

http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=1_5683

Naziv zbirke

Zbirka sudskih zapisa o cenzuri Iljka Karamana

Povijest zbirke i kulturne aktivnosti

Nakon pada komunističkog režima u Jugoslaviji 1990. godine i nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 1991. godine Iljko Karaman (1922. – 2010.), nekadašnji zamjenik zagrebačkog Okružnog javnog tužioca, odlučio je institucionalizirati svoju privatnu arhivsku zbirku o cenzuri doniravši je Hrvatskom državnom arhivu (HDA). Sakupljao je arhivsko gradivo, koje je bilo poredano kronološki, i predao navedeno gradivo, podijeljeno u dvanaest svežnjeva, i to u nekoliko navrata u svibnju i srpnju 1992. godine. Kako bi objasnio podrijetlo i organizaciju svoje zbirke, Karaman je dostavio i bilješku napisanu par mjeseci prije dostave građe (3. ožujka) koja je danas glavni izvor za povijest zbirke i koja svjedoči njegovu privatnu sakupljačku strategiju.

Prema Karamanovim vlastitim riječima, ova je zbirka nastala u ljeto 1949. godine, kada je radio kao mladi istražitelj u Okružnom javnom tužilaštvu Zagreb novoosnovane Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ispred svojega ureda uočio je hrpu spisa o cenzuri koji su potjecali iz predratnog Državnog tužiteljstva Kraljevine Jugoslavije i koji su bili namijenjeni za recikliranje u tvornici papira. Karaman se zainteresirao za njihov sadržaj, pa je iz te hrpe izvukao zaplijenjene letke, novinske članke i druge zaplijenjene i nezaplijenjene publikacije koje su se nalazile među spisima, te ih je odlučio ponijeti kući. Iako je Karaman u svojoj bilješci objasnio samo način na koji je prikupio građu nastalu prije Drugoga svjetskog rata, iz sadržaja zbirke očito je da je i nakon tog početnog pothvata nastavio prikupljati dokumentaciju u više navrata, uglavnom kopije optužnica, izvješća i druge materijale koje je Okružno javno tužilaštvo Zagreb stvorilo ili oduzelo te čuvalo u svojoj arhivi. Njegov položaj u Odjelu za tisak, gdje je radio na raznim predmetima, omogućio mu je dolazak u posjed ovih kopija bez straha da bude otkriven.

U svojoj bilješci Karaman priznaje da je kasnije požalio što nije sačuvao i sudske presude na osnovu kojih su obavljane zaplijene, ali pojašnjava da su glavni razlog tomu bile neizvjesne okolnosti toga vremena. Smatrao je da bi mu posjedovanje tih presuda kod kuće moglo predstavljati problem u slučaju policijskog pretresa njegova stana. Prema jugoslavenskom Zakonu o javnom tužilaštvu, od 17. veljače 1965. godine (čl. 35) zbog svojih postupaka, Karaman je mogao disciplinski odgovarati za povredu službene dužnosti i ugleda svoga položaja. Prema Zakonu o tisku od 31. kolovoza 1945. (čl. 11), neovlašteno držanje takvog materijala moglo se smatrati ozbiljnim kaznenim djelom protiv naroda i države. Taj je zakon izričito zabranjivao distribuciju i prodaju publikacija koje je vlast smatrala opasnima te prijetnjom ustavnom poretku odnosno onih publikacija koje je vlast nazivala "neprijateljskom propagandom.“

Karaman je držao važnim sačuvati zaplijenjeni materijal, ali nije objasnio ulogu svoje zbirke. Čini se da mu je želja bila da taj dugo skrivani materijal postane dostupan za slobodno istraživanje povjesničarima nakon pada komunističkog režima u Jugoslaviji. Moguće je da je želio sačuvati te materijale i zato da bi se vidjelo da je i u socijalističkoj Jugoslaviji, iako službeno nije bilo cenzure, ona ipak postojala. Nepostojanje cenzure naglašeno je u prvom Ustavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 31. siječnja 1946. (čl. 27) ("Građanima se zajamčuje sloboda štampe, govora, udruživanja, zborova, javnih skupova i manifestacija.") i Zakonom o tisku od 31. listopada 1960. (čl. 3) ("Za objavljivanje informacija nije potrebna prijava ni odobrenje. Ne postoji cenzura štampe i drugih oblika informacija, osim u slučaju mobilnog ili ratnog stanja“). Neslužbeno, upravo suprotno je bio slučaj kao što i pokazuje zbirka Iljka Karamana.

Zbirka Iljka Karamana otkriva djelovanje jugoslavenske državne kontrole nad medijima u razdoblju od gotovo 40 godina, od 1945. do 1984. Kako bi zadržale kontrolu nad kulturom sjećanja u novoosnovanoj jugoslavenskoj državi i kako bi se konačno raskinulo s prošlim društvenim uređenjem, komunističke vlasti su poduzimale sve moguće mjere za čišćenje knjižnica i knjižara od ideološki nepodobnih publikacija u razdoblju od 1945. do 1952. godine. Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) u tom je razdoblju već ostvarila apsolutnu političku vlast koja je prakticirana u sovjetskom stilu. Izjave o posjedovanju inkriminiranih knjiga su iznuđivane od pojedinaca čak i pod prijetnjama smrću, a pretresi stanova u potrazi za inkriminirajućim materijalima bili su svakodnevna pojava. Komunistička vlast u Hrvatskoj posebno se bojala ideološki suprotstavljenih književnih djela objavljenih u kolaboracionističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. − 1945.), pa je njihova distribucija i prodaja strogo zakonski zabranjena, ne samo zbog njihova antikomunističkog sadržaja. U cilju gušenja bilo kakvog oblika opozicije ili protivljenja novom režimu, razvijen je širok dijapazon cenzorskih postupaka, ali i institucija, kako unutar državnih struktura, tako i unutar same Komunističke partije, među kojima je možda najpoznatije bilo Odjeljenje za agitaciju i propagandu ( "Agitprop") Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije.

Posjedovanje zabranjenih knjiga smatralo se kaznenim djelom. Do Rezolucije Informbiroa 28. lipnja 1948. i izbacivanja KPJ-a iz te organizacije, jugoslavenski ustavno-pravni sustav bio je preslika sovjetskoga, staljinističkoga modela. Počinitelje kaznenih djela je procesuirao javni tužitelj, što je bila vrlo moćna institucija u kaznenom postupku nakon Drugog svjetskog rata s vrlo širokim ovlastima sličnim sovjetskom prokuratoru, uključujući i nadzor nad provedbom Zakona o tisku. Osim toga, u tom razdoblju, javni je tužitelj provodio kaznenu istragu, zajedno s policijom, bez nazočnosti istražnog suca. U ovom postupku sovjetskoga tipa, prava optuženih bila su vrlo ograničena i prepuštena slobodnoj procjeni represivnih tijela.

Čini se da je Iljko Karaman, koji je, prema svojim riječima, radio kao istražitelj u Javnom tužilaštvu 1949. godine i kao takav predstavljao dio režima, preuzeo veliki rizik kad je odlučio prekršiti zakon koji je zabranjivao posjedovanje zabranjenih publikacija. On je iskoristio svoj službeni položaj kako bi zadobio posjed povjerljivih dokumenta sa svrhom prikupljanja dokaza o stvarnom karakteru komunističke vlasti u svojoj privatnoj zbirci. Nakon pada komunizma, zbirka je postala prvorazredan izvor za istraživanje cenzorskih praksi jugoslavenskog komunističkog režima, pokazujući kako se on odnosio prema kulturnoj opoziciji - piscima, novinarima, javnim intelektualcima. Istraživači poput Josipa Grbelje smatrali su da je zbirka Iljka Karamana po prvi puta otkrila potpuni popis autora u poslijeratnoj socijalističkoj Hrvatskoj koje je Komunistička partija smatrala neprijateljima u sferi kulture par excellence. Zakoni o tisku bili su zapravo politički zakoni, što je potvrđivao i sam režim u opisu tih zakona, a kulturna opozicija je istovremeno smatrana političkom opozicijom.

Opis sadržaja

Zbirka sadrži razne publikacije i arhivske dokumente, uključujući knjige, letke, novine sa zabranjenim člancima, novine dostavljene na preventivnu i suspenzivnu cenzuru Javnom tužilaštvu zajedno sa sudskim spisima. Iljko Karaman je sam organizirao arhivsku i tiskanu građu koju je donio u HDA podijeljenu u dvanaest tematski različitih svežnjeva. U HDA publikacije su odvojene od arhivskih dokumenata i predane u knjižnicu. Ostatak je bio pohranjen u dvije arhivske kutije.

Karaman je napravio detaljan popis građe u svežnjevima I.-VI., koji sada služi kao obavijesno pomagalo u čitaonici (zbirka je još arhivski neobrađena), a na koricama ostalih svežnjeva zapisao je bilješke o njihovom sadržaju. Svežnjevi od I. do VII. sadrže materijale iz Državnog tužilaštva Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu kao i neke materijale iz razdoblja Austro-Ugarske (1912. − 1941.), a snopovi od VIII. do XI. vezani su za djelovanje Okružnog javnog tužilaštva Zagreb i obuhvaćaju razdoblje komunističke vladavine (1945. – 1984.). U svežnju XII. Karaman je dostavio „Časopise, novine i slične publikacije tiskane u Zagrebu 1970. i 1971. godine (uz nekoliko iznimaka) koje su zaprimljene u Odjelu za tisak Okružnog javnog tužilaštva Zagreb“. Na popisu se nalazi 28 oduzetih publikacija tiskanih u 62 sveska koje svjedoče o burnim događajima reformskog pokreta poznatog kao Hrvatsko proljeće (1970. – 1971.). Ova je građa predana knjižnici HDA-a osim dvaju primjeraka novinskih listova - Omladinskog tjednika (broj od 15. travnja 1970.) te lista Telegram (od 10. prosinca 1970.) koji su sadržavali zabranjene članke i koji se još nalaze u kutiji 2.

Sve ove svežnjeve Karaman je sam imenovao i označio: VIII. „Optužnice iz Okružnog javnog tužilaštva Zagreb iz razdoblja od 1945. do 1948. godine“ (kutija 1); IX. – "Izvješća Odjela za tisak Okružnog javnog tužilaštva Zagreb iz razdoblja od 1959. do 1970. godine" (kutija 2). Ovaj važan svežanj je dalje podijeljen na: a) "Popis zabranjenih knjiga i listova" (16. ožujka 1946.); b) "Popis knjiga i listova koje hitno treba zabraniti i onemogućiti njihovo daljnje širenje" – što je bila crna lista od 150 zabranjenih autora (nastala oko 1946.); c) prijepis izvješća Javnom tužilaštvu Narodne Republike Hrvatske o radu javnih tužilaštva na primjeni Zakona o tisku (26. ožujka 1958.); d) godišnja izvješća o radu javnih tužilaštva (1959. – 1983.); X. – "Dijelovi izvješća Okružnog javnog tužilaštva Zagreb o političkom kriminalitetu u razdoblju od 1971. do 1984. godine" (kutija 2); XI. – "Upute za rad sudova u kaznenim i građanskim pitanjima 1944. i različita kružna pisma nastala radom Okružnog javnog tužilaštva Zagreb u razdoblju od 1945. do 1948. godine" (kutija 2): XII. – "Časopisi, novine i slične publikacije objavljene u Zagrebu 1970. i 1971. godine zaprimljene u Odjelu za tisak Okružnog javnog tužilaštva Zagreb" (kutija 2).

Iako opsegom mala, zbirka Iljka Karamana polazište je za istraživače koji su zainteresirani za društveno-politički aspekt cenzure u socijalističkoj Hrvatskoj. Iz zbirke je vidljivo kako je komunistička cenzura djelovala u praksi i kako je bila institucionalizirana. Sadržaj zbirke je, kao povijesni izvor, posebno značajan za istraživanje prakse suspenzivne cenzure, što je dokumentirano brojnim, već objavljenim te naknadno povučenim, publikacijama koje je Karaman uzeo iz arhive Odjela za tisak Javnog tužilaštva.

Sadržaj

pravna i/ili financijska dokumentacija: 500-999
publikacije (knjige, novine, članci, novinski isječci): 100-499

Imatelji

Hrvatski državni arhiv

Vlasnici

Dionici u zbirci

Bukvić, Nenad

Teme

Osnivači

Karaman, Iljko

Datum osnivanja

1949

Važni događaji iz povijesti zbirke

Reprezentativni primjerci

Vrsta pristupa

djelomično zatvoreno za javnost

Autor ove stranice

Mihaljević, Josip
Shek Brnardić, Teodora

Bibliografija

Cirkveni, Neven. „The Criminal Justice System of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia: The Role of the Public Prosecutor (1943-1991)“. PhD diss., University of Connecticut, 1997.

Cirkveni, Nenad, and George F. Cole. 1990. "Prosecution in the Criminal Courts of the Socialist Republic of Croatia, Yugoslavia." Criminal Justice Review 15, no. 1: 37-47. Accessed October 4, 2016. doi:10.1177/073401689001500105.

Dović, Marijan. 2008. "Totalitarian and post-totalitarian censorship: From hard to soft?." Primerjalna Knjizevnost 31: 167-178. Accessed October 4, 2016.

Gabrič, Aleš. "Cenzura v Sloveniji po drugi svetovni vojni : od komunističnega Index librorum prohibitorum do ukinitve verbalnega delikta = Censorship in Slovenia after the World War II : from the communist Index librorum prohibitorum to abolition of the "verbal offence"." Primerjalna književnost 31 (2008): 63-77, 221-236.

Grbelja, Josip. Cenzura u hrvatskom novinstvu: 1945.-1990. (Censorship in the Croatian journalism). Zagreb: Naklada Jurčić, 1998. (a partial list of „Books that need to be urgently prohibited and their further circulation prevented” and a complete "List of banned books and magazines (16 March 1946)” from bundle IX on pp. 92-97)

HR-HDA-1803 Zbirka sudskih spisa o cenzuri Iljka Karamana (a digitised finding aid for the use in the reading hall) (o. 1992.)

Haramija, Predrag, ed. Stoljeće političkog plakata u Hrvatskoj: Kabinet grafike HAZU, lipanj - srpanj 1992. (A Century of the Political Poster in Croatia). Zagreb: Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 1992. (Note: Iljko Karaman collection is not mentioned explicitly, only in the box 2 there is a note that the material was borrowed for this exhibition)

Hebrang Grgić, Ivana. 2000. "Zakoni o tisku u Hrvatskoj od 1945. do danas (Publishing Legislation in Croatia from 1945 to present)." Vjesnik bibliotekara hrvatske 43, no. 3: 117-134.

Karaman, Iljko. 1992. A personal note added to the file, HR-HDA-1803, Croatian State Archives, March 3, 1992.

Krapac, Davor. 1992. "The Role of the Public Prosecutor in (Former) Yugoslavia." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 42, no. 3: 5-22.

Mihaljević, Josip. 2016. Komunizam i čovjek: Odnos vlasti i pojedinca u Hrvatskoj (1958. – 1972.) (Communism and Man: the Relationship between the Government and the Individual in Croatia, 1958-1972). Zagreb: Hrvatski institut za povijest.

Vukelić, Deniver. 2012. “Censorship in Yugoslavia between 1945 and 1952." PECOB's Papers series 19: 1-56. Pristup ostvaren 4. listopada 2016. (a complete "List of banned books and magazines (16 March 1946 )” on pp. 26-27, and a complete list of "Books that need to be urgently prohibited and their further circulation prevented" from bundle IX on pp. 48-52).

“Zakon o javnom tužilaštvu (Law on the Public Prosecution).” Službeni list SFRJ 21, no. 7 (1965): 149-153.

Zakon o štampi i drugim oblicima informacija (Law on the press and on other informing forms). (Beograd): Službeni list FNRJ, 1960.

Zakoni o udruženjima i zborovima, o štampi i izdavanju i raspač̌avanju omladinske i dečje književnosti i š̌tampe (Laws on associations and assemblies, on the press and on the publishing and distribution of youth and children's literature and press). Beograd: Službeni list FNRJ, 1947.

Zima, Snježana, e-mail message to Teodora Shek Brnardić, September 7, 2016.

Zrnić, Dijana. 2015. "Yugoslav Literature Under (Il)legal Censorship, 1945–90." Law & Literature 28, no. 2: 139-152. Accessed on October 4, 2016. doi:10.1080/1535685x.2014.989707.

Bukvić, Nenad, interview by Shek Brnardić, Teodora , May 10, 2016. COURAGE Registry Oral History Collection

COURAGE

povezivanje zbirki

Zbirka sudskih zapisa o cenzuri Iljka Karamana