Zbirka Dinka Tomašića vremenski se odnosi na emigrantsko razdoblje Tomašićeva života, odnosno na poslijeratno razdoblje nakon 1945. kada se Tomašić više nije smio vratiti u domovinu zbog svojih demokratskih političkih uvjerenja i svoje kritičnosti prema diktaturi jugoslavenskih komunista i izgradnji socijalističkoga društva. Zbirka nije bila skrivana od tajne policije jugoslavenskoga režima zato što se nalazila u Bloomingtonu u državi Indiani u SAD-u, radi čega nije bila pod udarom cenzure jugoslavenskih vlasti. Međutim, Tomašićevi istraživački rezultati i radovi u kojima ih je prezentirao bili su neslužbeno zabranjeni u Jugoslaviji jer njegovi radovi nisu bili citirani u jugoslavenskoj sociološkoj literaturi iz socijalističkoga razdoblja, prije svega jer njegova sociologija nije imala marksistički pristup zbog čega je smatrana „reakcionarnom“ literaturom. Zbirka „Tomašić“ pohranjena je od strane Tomašićeve obitelji u Institutu Hoover 1994. godine, a 2009. je izvršena njezina arhivska obrada od strane stručnoga osoblja u arhivu Instituta Hoover, tako da je u cijelosti dostupna javnosti za istraživanje. Ova zbirka nije prethodno korištena na izložbama i publikacijama.
Tomašić je, baveći se sociologijom na Sveučilištu Indiana, izrađivao sociološke ankete za političke izbjeglice iz Jugoslavije nakon 1945. i pedesetih godina prošloga stoljeća. Ankete je strukturirao tako da je svojim ispitanicima političkim izbjeglicama nudio različita pitanja npr. o vojsci, kazalištu, školstvu, crkvama, državnoj administraciji, sveučilištima, ekonomskim subjektima, obavještajnom sustavu, dakako ovisno iz kojega su miljea dolazili. Putem anketnih pitanja o različitim ustanovama iz političkoga i društvenog života revolucionarnoga društva, od vojske, škola, obitelji, poljoprivrede, sveučilišta, kazališta, umjetnosti, gospodarstva, novinarstva itd., Tomašić je vršio svoja istraživanja komunističkoga društva u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji i tako nastojao doći do spoznaja o revolucionarnim promjenama koje su zahvatile spomenute društvene ustanove. Ispitanici su bili ljudi različitih političkih, društvenih i nacionalnih profila što je davalo dodatnu utemeljenost Tomašićevim sociološkim analizama.
Na osnovi svoje istraživačke metodologije, nakon rata Tomašić objavljuje nekoliko zapaženih studija na engleskom jeziku o fenomenima komunizma uopće, s naglaskom na specifične obrise koje je ovaj zadobivao na jugoslavenskim i istočnoeuropskim prostorima. Prvo 1948. izlazi knjiga Personality and Culture in Eastern European Politics, onda 1953. godine The Impact of Russian Culture on Soviet Communism, te posljednja značajna studija pod naslovom National Communism and Soviet Strategy 1957. godine. U svojim je radovima Tomašić američkoj javnosti i sociološkim krugovima nastojao otkriti koji su društveni i kulturni preduvjeti postojali u istočnoeuropskim društvima, a koji su pogodovali usponu i prihvaćanju komunističke ideologije. U djelu National Communism and Soviet Strategy Tomašić se bavi rascjepom unutar komunističkoga pokreta 1948. na relaciji Tito-Staljin i razvojem sovjetsko-jugoslavenskih odnosa nakon Staljinove smrti 1953. U tumačenje sukoba jugoslavenskih i sovjetskih komunista Tomašić unosi svoje sociološke, etnološke i antropološke spoznajne rezultate iz prijašnjih radova, u kojima objašnjava da je kulturna, psihološka i mentalna struktura dinarskoga stanovništva, koje je dominiralo u komunističkom pokretu, odigralo presudnu ulogu u razlazu s Moskvom kao središtem svjetskoga komunizma. (Cicak, 1976)
