Početkom 1980-ih u Sloveniji jača svijest građana o potrebi njihova uključivanja u procese odlučivanja te dolazi do prvih inicijativa za zaštitu ljudskih prava. Takva inicijativa je bila i peticija za ukidanje smrtne kazne u Jugoslaviji. Skupina aktivista, kojoj je pripadala i Alenka Puhar, skupljala je potpise za ukinuće smrtne kazne te ih 23. studenoga 1983. poslala na više adresa – Skupštini Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), Savezu komunista Slovenije (SKS), Savezu komunističke omladine Slovenije (SKOS) i drugima. O peticiji se raspravljalo u javnosti i među političkim rukovodstvom, a 1. prosinca 1983. objavljena je u ljubljanskoj reviji Mladina. Međutim, peticija tada nije dala rezultate. Smrtna kazna u Sloveniji je ukinuta tek 1989. u vrijeme slovenskoga proljeća.

U zbirci Alenke Puhar nalazi se original peticije s potpisima koji su u toj akciji prikupljeni. Puhar svjedoči kako je sakupljeno više od 1 500 potpisa. Svoje iskustvo rada na ovoj peticiji Puhar je objavila dvije godine kasnije u knjizi Peticije, pisma i vremena krijumčarenja (Peticije, pisma in tihotapski časi). (Puhar, 1985: 152)