Slom Hrvatskoga proljeća i represija nad njegovim sudionicima uslijedili su početkom prosinca 1971. godine, nakon 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Titovoj rezidenciji u Karađorđevu. Hrvatsko političko vodstvo je smijenjeno i onemogućeno u svakom javnom djelovanju. Na dan održavanja 23. sjednice CK SKH u Zagrebu 12. prosinca 1971. na kojoj su formalno podnijeli ostavke, studenti su organizirali niz akcija kojima su im davali javnu podršku. Informaciju o tome dan kasnije sastavio je republički sekretar za unutrašnje poslove Valentin Huzjak. Prema njegovu izvještaju, u jutarnjim satima oko 1 000 studenata okupilo se u trima studentskim domovima u Zagrebu, te potom krenulo prosvjedovati pred zgradu CK SKH u čemu ih je spriječila policija. Prilikom okupljanja u studentskim domovima, studenti su izvikivali i po zidovima ispisivali parole podrške Savki Dabčević-Kučar, Miku Tripalu, Peri Pirkeru i drugim smijenjenim političkim vođama. Istog dana poslijepodne, petstotinjak njih prosvjedovalo je na glavnom zagrebačkom trgu gdje su također izvikivali i na javnim mjestima lijepili parole, te raspačavali rukom pisane letke. Prema izvještaju, tog je dana privedeno dvadesetak osoba, a u rastjerivanju prosvjednika policija je „upotrijebila gumene palice.ˮ Pored djelatnika Službe javne sigurnosti Zagreb, za sprječavanje prosvjeda angažirano je i 812 policijskih djelatnika s terena.

Dokument je dostupan za istraživanje i kopiranje.