U zbirci dosjea Službe državne sigurnosti za Hrvatsku nalaze se i dosjei intelektualaca i drugih pripadnika Hrvatskoga proljeća. Značajan broj dokumenata u takvim dosjeima odnosi se na kazneni progon tih osoba koji je uslijedio nakon gušenja tog reformnog pokreta u Hrvatskoj krajem 1971. godine.
Toj skupini pripada i Vlado Gotovac, istaknuti hrvatski pjesnik, novinar, filozof i političar (Imotski, 18. rujna 1930. – Rim, 7. prosinca 2000.). Od srpnja do prosinca 1971. bio je glavnim urednikom Hrvatskog tjednika, novina Matice hrvatske koje su zastupale program nacionalnog pokreta. Kao jedan od njegovih prvaka, Gotovac je uhićen 11. siječnja 1972., s još desetoricom pripadnika Hrvatskoga proljeća, pod optužbama za kaznena djela „kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje“, „udruživanja protiv naroda i države“, te „drugih kaznenih djela protiv naroda i države“. Tada je provedena i višesatna premetačina njihovih stanova. Na popisu uz izvještaj Sektora za suzbijanje kriminaliteta Sekretarijata javne sigurnosti od 6. veljače 1972. „o izvršenom pregledu pisanog, tiskanog i drugog materijala, koji je privremeno oduzet pretragom stana i radne prostorije Vlade Gotovca iz Zagreba“, navedeno je ukupno 158 stavki knjiga emigranata i drugih autora, Gotovčevih rukopisa, pisama, pjesama, radnih bilješki, notesa i dr. Na osnovi pregleda pisama koja su „prijateljskog ili poslovnog karaktera“, sastavljen je popis od 76 osoba s kojima se Gotovac dopisivao. Veći se broj dokumenata u Gotovčevu dosjeu odnosi na zapisnike o saslušanju (ispitivanju) pred Okružnim sudom u Zagrebu i druge dokumente vezane uz postupak u kojem je 26. listopada 1972. osuđen na četiri godine zatvora, tri godine gubitka građanskih prava, gubitak prava zaposlenja u državnoj službi, gubitak prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Ne pridržavajući se zabrane javnog istupanja, nakon razgovora sa stranim novinarima 1977. godine, ponovno je optužen te u procesu 1981. osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava. U javni se život vraća krajem 1980-ih, a posao opet dobiva tek nakon demokratske restitucije 1990. godine. Iz sadržaja dosjea vidljivo je kako je pod nadzorom Službe države sigurnosti bio u kontinuitetu od sredine 1950-ih. Između ostalog, u operativnim bilješkama iz tog vremena navodi se da je „zapažen kao vrlo aktivan predstavnik mlade generacije“ književnika koja se okuplja oko časopisa Krugovi, a kroz koji se „počela provlačiti nit hrvatskog nacionalizma” (HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Dosjei građana, Dosje Vlade Gotovca, broj 204605, Bilješka od 30. srpnja 1963.).
Vlado Gotovac autor je 20-ak zbirki pjesama i proznih djela. Pored toga, objavljivao je kritike, eseje, priče, radiodrame i angažirane publicističke tekstove u novinama i časopisima. Zanimljivo je navesti da je Gotovac pisao i za vrijeme izdržavanja zatvorskih kazni u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Takvi rukopisi nalaze se u njegovom zatvoreničkom dosjeu koji se također čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Govoreći o njima na skupu Susret s Gotovcem održanom 7. prosinca 2015. u Zavičajnoj knjižari Petit u Puli u povodu 15. godišnjice smrti, njegova kći Ana Gotovac rekla je kako se u njima „vidi jedan golemi napor čovjeka koji je bačen na mjesto koje je nezamislivo nekom tko nije bio tamo, da ostane normalan i sačuva duh i dušu” (Angeleski, Z. 2015. „Svog sam oca doživljavala kao tatu, ali i kao heroja“. GlasIstre.hr, 8. prosinca).
Dosje Službe državne sigurnosti za Hrvatsku o Vladi Gotovcu pod brojem 204605 sačuvan je na mikrofišu, a sadrži oko 530 stranica dokumenata. Svi dokumenti dostupni su za istraživanje i kopiranje. Do sada ih je koristilo više istraživača. Treba istaknuti prof. Filipa Zoričića s Instituta Mediterran koji o životu i djelovanju Vlade Gotovca priprema doktorski rad.
