Tijekom svojeg akademskog rada u Sjedinjenim Američkim Državama povjesničar Jere Jareb sakupljao je svoju zbirku knjiga i drugih publikacija nužnu za svoj znanstveni rad. Pored toga, aktivno je djelovao na čuvanju kulturne i povijesne baštine hrvatskih emigranata koju je također sakupljao. Kad je pao komunistički režim u Hrvatskoj, nastojao je svoju zbirku prenijeti u domovinu jer se bojao da će nakon njegove smrti ta građa i knjižnica biti izgubljene, s obzirom na to da nije bio rijedak slučaj da takva građa nakon smrti sakupljača završi u smeću (Intervju s Mariom Jarebom). Početkom 1990-ih uspostavio je kontakt s Hrvatskim institutom za povijest i iz tih kontakata rodila se ideja da svoju knjižnicu daruje Hrvatskom institutu za povijest. Godine 1995. Jere Jareb se prvi put vratio u Hrvatsku u kojoj je boravio po više mjeseci pripremajući prijenos knjižnice iz Loretta u Zagreb. Institut je angažirao povjesničara Maria Jareba koji je krajem 1996. otputovao u SAD i šest mjeseci pripremao i pakirao knjige i dokumentaciju za selidbu. Prema riječima Marija Jareba, knjige su bile smještene po čitavoj kući od tavana do podruma. U proljeće 1997. zbirka je u kontejnerima dopremljena u Institut gdje je smještena kao posebna zbirka unutar institutske knjižnice. Prijenos je financirao sam Jere Jareb. Novine i časopisi iz Jarebove ostavštine su izdvojeni i pohranjeni u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a dokumenti su 2002. prebačeni u Hrvatski državni arhiv.