alternativni oblici obrazovanja
alternativni životni stilovi i otpor u svakodnevnici
avangarda, neoavangarda
cenzura
demokratska opozicija društveni pokreti državni nadzor
etnički pokreti
feministički pokret
film filozofski/teoretski pokreti glazba
iseljeništvo/egzil
kazalište i izvedbene umjetnosti
književnost i književna kritika kritička znanost
lijepe umjetnosti
manjinski pokreti
mirovni pokreti nacionalni pokreti narodna kultura
nezavisno novinarstvo
omladinska kultura partijski disidenti
pokreti za ljudska prava
popularna kultura
preživjele žrtve progona autoritarnih/totalitarnih režima
prizivatelji savjesti
samizdat i tamizdat
studentski pokreti umjetnosti novih medija underground kultura
vizualne umjetnosti
vjerski aktivizam zaštita okoliša
znanstvena kritika
crteži i karikature
film
fotografije
glasovne snimke
glazbene snimke
grafike memorabilije
namještaj
odjeća ostala umjetnička djela
ostalo
pravna i/ili financijska dokumentacija predmeti primijenjene umjetnosti publikacije rukopisi
rukotvorine siva literatura
skulpture
slike tehnička oprema video snimke
Heiner Müller was one of the most important German dramatists of the 20th century. After his drama Die Umsiedlerin (The Resettler Woman) was censored in 1961, following a single performance, many of his plays prohibited in the GDR were staged in the West. The core of the constantly expanding Heiner-Müller-Archiv / Transitraum is Müller's personal library. While Müller's manuscripts are kept at the Academy of Arts, his library constitutes a separate collection run by the Institute for German Literature at the Humboldt-University of Berlin.
Zbirka fotografija hrvatskoga konceptualnog umjetnika Tomislava Gotovca predstavlja performanse iz godina 1980. i 1981. u kojima umjetnik preko četiri performansa („Čitanje novina“, „Slušanje radija“, „Gledanje televizije“ i „Telefoniranje“) iščekuje smrt predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, time ukazujući na društvenu i medijsku psihozu aktualnog trenutka. Riječ je o radu koji koristi subverzivnu strategiju kojom umjetnik na indirektan način uvlači publiku i socijalističku vlast u performans, ostavljajući im na razmišljanje – što umjetnik prikazuje.