COURAGE

povezivanje zbirki

Godine 2009. Muzej suvremene umjetnosti seli u novosagrađenu zgradu. Novi Muzej otvoren je 9. prosinca, a s otvorenjem Muzeja predstavljen je i njegov stalni postav. Stalni postav nosi naziv „Zbirke u pokretu“, a njegov sastavni dio čine i radovi/rad iz ciklusa Mladena Stilinovića „Eksploatacija mrtvih“.  

Izloženost rada „Eksploatacija mrtvih“ u stalnome postavu Muzeja suvremene umjetnosti, omogućava radu kontinuiranu prisutnost na umjetničkoj sceni te time povećava njegovu dostupnost široj publici i popularnost. 

Knjiga Velida Đekića 91 decibel je svojevrsni rock vodič po poznatim lokacijama riječkog rocka. Autor u knjizi pokriva razdoblje od kraja 1950-ih pa sve do kraja 1990-ih te nas vodi kroz lokacije gdje su svoje karijere započeli mnogi danas kultni riječki glazbeni sastavi. Tako se u vodiču spominju „Uragani“ kao prvi rock sastav u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji ili „Parafi“ koji se uz slovenske „Pankrte“ smatraju jednim od prvih punk rock sastava u socijalističkim državama Europe. Kroz knjigu možemo pratiti kako je rock’n’roll evoluirao tijekom godina u brojne podžanrove. S rock’n’rollom evoluirala su i okupljališta mladih.

Rijeka je u rock’n’roll revoluciju ušla s malobrojnim i skučenim prostorima gdje se mogla čuti glazba za „ples s ploča“, da bi do početka novog tisućljeća imala nekoliko većih i više manjih koncertnih prostora. Pozornice Dvorane mladosti, Palacha, Circola ili Hartere su mjesta na kojima i danas redovno nastupaju ponajbolji domaći i svjetski rock izvođači. Autor je u knjizi objavio mnogobrojne fotografije koje odlično prikazuju duh rock’n’rolla koji već preko pedeset godina postoji u Rijeci.

Iza Rudija Supeka (1913. – 1993.), hrvatskog filozofa, sociologa i psihologa, ostala je bogata pisana ostavština koja danas čini njegov osobni fond koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HDA) i koja svjedoči o njegovom djelovanju koje se često nije uklapalo u dogmatsko-ideološke okvire komunističke Jugoslavije. Nakon što je Bojana Zupan 2005. donirala građu Hrvatskom državnom arhivu gradivo je kartonirano, a krajem 2006. arhivist i povjesničar Marijan Bosnar započeo je s arhivističkom obradom i izradom obavijesnog pomagala. Gradivo je najprije potanko identificirao i popisao, a zatim je izradio i plan sređivanja gradiva sukladno Supekovim znanstvenim, nastavnim i drugim djelatnostima, te njihovu opsegu i značenju. U konačnici je fond sređen u 17 serija. Po završetku obrade Marijan Bosnar izradio je novo obavijesno pomagalo (analitički inventar) koji je 2010. objavljen i kao zasebno izdanje (knjiga) prošireno uvodnim tekstom, fotografijama i faksimilima. Veliku pomoć Marijanu Bosnaru prilikom identifikacije fotografija u fondu bila je gospođa Olga Supek, Rudijeva kćer, koja je nekoliko dana dolazila u HDA i identificirala Bosnaru nepoznate osobe na fotografijama.

Klub Husar osnovali su 1957. članovi Kluba prijatelja zabavne muzike Rijeka. U Husaru su se okupljali mladi na „plesu sa ploča“. Od 1962. u klubu su počeli nastupati i prvi riječki rock sastavi. Klub je djelovao je do 1964. i smatra se prvim disco klubom u Hrvatskoj te jednim od prvih u Europi. Pokretanje tog kluba najavilo je stvaranje pokreta rock i disco kulture kao kontrakulture u socijalističkoj Jugoslaviji.

Okrugli stol U ime naroda! - suđenja homoseksualcima i lezbijkama u Hrvatskoj 1945.-1977. posvećen prvoj skupini presuda za istospolne odnose pronađene u hrvatskim arhivima.
Potaknuta spoznajom da su istospolni seksualni odnosi u Hrvatskoj bili zakonom zabranjeni do 1977. godine, udruga „Domino“ započela je potragu za sudskim presudama koje bi svjedočile o konkretnim suđenjima homoseksualcima u doba socijalizma, kao i razmjerima progona homoseksualnosti u to doba. Tijekom 2009. godine uz pomoć volontera i stručnu suradnju povjesničara, provedeno je istraživanje u Hrvatskom državnom arhivu (HDA), u fondu Vrhovnoga suda Hrvatske (HR-HDA 1596, VS NRH). Tamo je pronađeno prvih desetak presuda za kazneno djelo „protuprirodnog bluda”, izrečenih u razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata do 1953. godine.
Pronađene presude ukazivale su da je u prvoj fazi socijalizma homoseksualnost u Jugoslaviji smatrana „buržoaskom i izopačenom”, prežitkom „propalog kapitalizma”. Vlasti su bile uvjerene kako su joj mogli biti skloni jedino „dekadentni intelektualci”, građanska klasa, svećenici i neradnici, na koje se gledalo kao na „kvaritelje zdrave radničke omladine”. Posebno je važan bio nalaz cjelokupnoga procesnog materijala za vrlo vjerojatno najveće suđenje homoseksualcima ikada održano u poslijeratnoj Jugoslaviji. Riječ je o presudi sedmorici Zagrepčana iz veljače 1950. godine. Također, njihova imena objavljena su u tisku te su i tamo prokazani kao neprijatelji, pa čak i saboteri socijalizma, što ukazuje da je proces imao elemente pokaznoga suđenja s naglašenom ideološkom porukom. (Dota, 2017: 167-177)
U procesnim materijalima pronađeni su i iskazi samih optuženika, a katkad i pisane žalbe prizivnoj sudskoj instanci. Iz tih je dokumenata moguće saznati i o oblicima otpora i opiranja progonu koje su neki muškarci iskazivali prema tadašnjoj politici  vlasti prema homoseksualnosti. Nemali broj njih ističe da njihova homoseksualnost nije nikakvo društveno zlo te da je za njih naprosto prirodno stanje i da ne bi trebala biti kažnjiva u socijalističkoj zemlji. Drugi se pak pozivaju na progresivnu seksologiju i druge znanosti u nastojanju da pokažu kako nisu bolesni ili izopačeni.
Nakon prve faze istraživanja u Hrvatskom državnom arhivu, u siječnju 2010. održan je okrugli stol U ime naroda! - suđenja homoseksualcima i lezbijkama u Hrvatskoj 1945.-1977. na kojemu su izložene fotokopije pronađenih presuda te su publici predstavljeni preliminarni zaključci projekta. Na okruglom stolu govorili su Goran Bosanac, voditelj udruge „Domino“/„Queer Zagreb“ te koordinator istraživanja, povjesničari Dean Vuletic i Franko Dota koji se bave poviješću homoseksualnosti u socijalizmu, te književna teoretičarka i kasnije ministrica kulture u Vladi Republike Hrvatske, Andrea Zlatar Violić. Također, u tisku je objavljen članak o suđenjima homoseksualcima u socijalističkoj Hrvatskoj. (Dota, 2010a)
Istraživanje je potom prošireno te je u Državnom arhivu u Zagrebu (DAZG) 2010. godine pronađeno još 30-ak presuda izrečenih za „protuprirodni blud” 1950-ih i 1960-ih godina. Sve su presude i drugi procesni materijali fotokopirani te se čuvaju u zbirci „Povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj“, kod udruge „Domino“, i tamo su dostupne na uvid ili za kopiranje, a mogu se koristiti uz navođenje izvornoga arhivskog izvora.