Nikolićeva zbirka sadrži osobne dokumente (svjedodžbu rođenja i krštenja, državljanstva, osobnu kartu, obiteljske oporuke, poslovne ugovore o objavljivanju knjiga, zahvalnice raznih osoba i obitelji), rukopise, članke, eseje, brošure, predavanja, memoare, umjetničke crteže, fotografije, ilustracije, putopise, privatne i poslovne račune i dr. Nikolićeva knjižna građa, koja se uglavnom odnosi na kulturnu i političku povijest Hrvatske u 20. stoljeću, izmještena je i pohranjena u Zbirci Inozemna Croatica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Kao interesantna izdvaja se službena prijava djelatnosti Hrvatske revije kod španjolskih vlasti u Barceloni iz 1969. kamo se Nikolić nastanio nakon izgona iz Francuske. Glavne teme sadržaja zbirke su iz književnosti, publicistike i politike koje se odnose na Hrvatsku i jugoslavenske teme u 20. stoljeću. Prije svega je riječ o životu i djelovanju hrvatske političke emigracije (1945. − 1990.) te hrvatskom nacionalnom pitanju u komunističkoj Jugoslaviji. Zatim su zastupljene i druge teme, kao što su književna i kulturna kretanja u hrvatskoj emigraciji i u Hrvatskoj, povijest hrvatskog jezika, svjetska književnost, djelovanje Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske, Katolička Crkva u Hrvatskoj i u emigraciji, disidentski pokret u zemlji i Europi, hrvatsko-srpski odnosi, hrvatsko-slovenski odnosi, srpska i slovenska politička emigracija, muslimansko pitanje i Bosna i Hercegovina, svjetska politika i komunizam kao svjetski pokret. Zbirka je najvećim dijelom pisana hrvatskim jezikom, a mogu se naći i tekstovi na španjolskom, engleskom, srpskom, francuskom, njemačkom i talijanskom jeziku.
U prvom su dijelu zbirke, koja je količinom najveća, rukopisi knjiga i predavanja, te osobito važni objavljeni i neobjavljeni rukopisi članaka raznih autora suradnika iz Hrvatske revije, te brojne bilješke iz Nikolićeva uredničkog rada na tom časopisu. Ukupno ima 7 828 rukopisa različitih objavljenih i neobjavljenih priloga od raznih autora. Od Nikolićevih rukopisa knjiga koje je napisao i u kojim je bio urednikom, tu su: V. Nikolić, F. Nevistić, Blajburška tragedija hrvatskog naroda I. dio, 1976., V. Nikolić, Pred vratima domovine, 1967., V. Nikolić (ur.), Prvi simpozij: Hrvatska danas i sutra, 1968., V. Nikolić (ur.), Drugi simpozij: Hrvatska danas i sutra, Zurich 1971., V. Nikolić (ur.), Simpozij: Hrvatska razgovori o slobodi, Barcelona 1971., V. Nikolić, Stepinac mu je ime, Barcelona 1978. Tu su i brojni Nikolićevi objavljeni i neobjavljeni rukopisi različitih priloga, članaka, eseja, pjesama i tekstova, njih oko 580 koje je većinom objavljivao kao urednik Hrvatske revije. Od toga valja izdvojiti neobjavljene bilješke Zapisi u progonstvu koje je zapisivao za života u izbjegličkim logorima u Italiji 1945. godine, kao i nekoliko pjesama iz tog perioda (Riječ domovini, Čekam te sine, Mala Braća, Psalam nad križevima mučenika, Molitva: Zaštitnici hrvatskih prognanika). Zatim njegov osvrt Vinko Nikolić i HR u Parizu 1966. nakon što je neuspješno pokušao iz Buenos Airesa prebaciti izdavanje Hrvatske revije u Pariz 1966., te esej o svom rodnom gradu Krešimirov i moj grad Šibenik iz iste godine. Tu su i bilješke i skice za knjigu Tragedija se dogodila u svibnju koja je progovorila o masovnim pokoljima koje su počinili jugoslavenski partizani nakon rata, a objavljena je 1984. u emigraciji. Isto tako, tu su i kopije dokumenata na 215 listova pod naslovom Biskupi, Crkva i nova vlast u Jugoslaviji, koji se tiču odnosa Katoličke Crkve i Titova režima u prvim poslijeratnim godinama.
U drugom dijelu su rukopisi knjiga, korekture i ispravci istih, od Nikolića i raznih autora iz Knjižnice Hrvatske revije: Ljudi i krajevi, izdavačke kuće koju je Nikolić uz časopis također pokrenuo 1957. Naime, Knjižnica je imala od redovitih izdanja još dva ciklusa − već spomenuti Ljudi i krajevi i izdavački ciklus Hrvatski pjesnici u kojem je objavljivao djela emigrantskog pjesništva. Ukupno se nalazi dvadesetak rukopisa knjiga s korekturama i ispravcima različitih autora čiji su rukopisi većinom bili objavljeni kao knjige u Knjižnici Hrvatske revije: Ljudi i krajevi. Od poznatijih knjiga i neobjavljenih rukopisa to su: E. Bauer, Život je kratak san: Uspomene 1910. − 1985., Barcelona 1986., M. Čović, Nejugoslavenska „Jugoslavija“ i Hrvati, Barcelona 1975., I. Meštrović, Uspomene na političke ljude i događaje, Buenos Aires 1961. B. Perović, Društvo u ljudskom liku, Barcelona 1979., B. Radica, Hrvatska 1945., I i II. dio., I. Rojnica, Susreti i doživljaji, Buenos Aires 1968., N. Tijan-Luetić, Krov i kruh. Deset godina u okupiranoj Hrvatskoj 1945. − 1955., F. Tuđman, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Barcelona 1982., F. Tuđman, Dodatak. Pisac knjige pred sudom, II. dopunjeno izdanje, prvi dio., V, Vrančić, Branili smo državu, M. Žigrović, U žitu i kukolju, članci i razgovori, Barcelona 1985. Treći dio odnosi se na građu osobnih dokumenata, raznih fotografija, crteža, računa, adresa, novinskih izrezaka, brošura među kojima ima pozivnica i proglasa − 71 komad, te 37 osmrtnica osoba većinom iz emigrantskog života (Stjepan Buć, Vilim Cecelja, Stjepan Ratković, Stjepan Sakač, Viktor Vida, Filip Lukas, Alojzije Stepinac, Karlo Balić i dr).
Privatnu i poslovnu korespondenciju Nikolić je imao s brojnim osobama najvećim dijelom iz hrvatske političke emigracije, ali i emigrantima iz Srbije, Slovenije i Mađarske. Tu su i otvoreni i tajni kontakti s disidentima u zemlji. Ukupno je komunicirao s oko 600 korespondenata, na temelju čega je nastalo oko 20 000 pisama. To su u najvećoj mjeri pisma prijatelja i suradnika iz časopisa Hrvatska revija. Brojem se ističu Bogdan Radica s 850 pisama korespondencije, Jure Petričević 604, Jere Jareb 406, Lucijan Kordić 369, Ante Kadić 337, Vinko Grubišić 331, Ante Smith Pavelić 331, Dominik Mandić 299, Milan Blažković 219, Vilim Cecelja 279, Lav Znidarčić 242, Jakša Kušan 197, Kvirin Vasilj 189, Stjepan Buć 178, Zlatko Markus 168, Rajmund Kupareo 160, Tihomil Rađa 153, Štefica Nikolić 151, Ivo Rojnica 150, Berislav Fabek 147, Antun Bonifačić 145, Mate Meštrović 142, Franjo Nevistić 135, Jure Prpić 134, Pavao Tijan 126, Franjo Nevistić 125, Stanko Vujica 118, Ivan Babić 116, Karlo Mirth 111, Luka Fertilio 102, Franjo Hijacint Eterović 98, Ernest Bauer 93, Krunoslav Draganović 92. Od drugih korespondenata ističu se još Bonifacije Perović, Filip Lukas, Milivoj Mostovac, Vatroslav Murvar, Ivan Meštrović, Mate Frković, Stjepan Đureković, Franjo Trogrančić, Ivo Lendić, Bruno Bušić, Vladko Maček, Dušan Žanko, Mirko Vidović, Nikola Čolak, Hrvoje Lorković, Tihomil Drezga, Malkica Dugeč, Zlatko Tomičić, Juraj Krnjević, Mate Meštrović, Roko Kaleb, Ferid Karihman, Zvonimir Katalenić i brojni drugi). Za vrijeme svojih lutanja Europom, nakon što je izgnan iz Pariza 1966. Nikolić je uputio i jedno pismo na francuskom jeziku francuskom predsjedniku Charlesu De Gaulleu u kojem ga moli da ga zaštiti od jugoslavenske vlasti i njezine tajne policije, koje se također nalazi u zbirci. Uz mnoge dokumente koje su mu slali drugi emigranti u ostavštini, nalazi se i posljednje pismo iz ustaškog zatvora Židova Ive Goldsteina svome sinu Slavku Goldsteinu iz 1941. O tom je napravljen i film 10 mjeseci za život (2012.). Građa je u papirnatom obliku i nije digitalizirana.
