COURAGE

povezivanje zbirki

Ekološka zbirka Alenke Bizjak nastala je profesionalnim odvjetničkim te aktivističkim djelovanjem Alenke Bizjak u razdoblju od kraja 1970-ih do početka 2000-ih. Bizjak je od 1970-ih aktivna članica ekološkoga pokreta u Sloveniji koji je nastojao osvijestiti slovensku i jugoslavensku javnost o štetnosti velikih tvorničkih postrojenja i hidroelektrana na rijekama Soči, Idriji, Muri, Savi i na Cerkinškom jezeru, te spriječiti njihovu gradnju. Zbirka je zanimljiva jer svjedoči o kulturi neslaganja u Jugoslaviji u vidu djelovanja civilnoga društva i njegove borbe za afirmaciju ekoloških tema koje su direktno opstruirale planove vlasti za izgradnju energetskih postrojenja.

Ad hoc zbirka sadrži arhivske dokumente i novinske članke iz razdoblja 1979. – 1984. koji svjedoče o lokalnom organiziranju i protestu nekoliko tisuća građana Omiša protiv izgradnje tvornice sintermagnezita na tom području kako bi se spriječilo njegovo onečišćenje i sačuvao turistički potencijal. Zbirka kombinira dokumente iz dvaju arhivskih fondova koji se čuvaju u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu: „Sabor Socijalističke Republike Hrvatske“ i „Novinsko-izdavačka kuća Vjesnik“. 

Emigrantska rukopisna zbirka slikara Joze Kljakovića nalazi se u arhivu Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Zbirka predstavlja izvor za proučavanje Kljakovićeva spisateljskoga i publicističkog djelovanja za vrijeme njegova emigrantskoga života u Italiji i Argentini. Kljaković se istakao u kulturi neslaganja time što je za emigrantskoga života napisao pregršt rukopisa u kojima je kritizirao socijalistički režim u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Zbirka Tošo Dabac najveća je zbirka fotografije u Hrvatskoj, a i jedna od najcjelovitijih u svijetu. Njezin je autor i osnivač Tošo Dabac, jedan od najpoznatijih hrvatskih fotografa koji je dokumentirao društveni život Hrvatske od 1920-ih do svoje smrti 1970. godine, pa tako i djelovanje neoavangardnih grupa i umjetničkih praksi EXAT-a 51 i Novih tendencija. 

The Eastern Archive, initiated in 1987, is a collection of testimonies gathered from former Polish citizens, repressed by the Soviet Union after the 1939, imprisoned, resettled, etc. Their remembrance was excluded from the official view of the past during the communist era. At the end of the Polish Peoples’ Republic it became possible to make it more public.