Lokacija

• Zagreb Trg Marka Marulića 21, Croatia 10000
  Pokaži na karti

Jezici

• hrvatski

Naziv zbirke 

• HR-HDA-309. Komisija za kinematografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske (1947. - 1951.)

Povijest zbirke i kulturne aktivnosti

• Komunistička vlast uspostavljena nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji/Hrvatskoj za svoje je političke i ideološke ciljeve aktivno koristila i kulturu i umjetnost. (Šarić, 2011: 116) Zadani smjer kulturno-umjetničkoga izričaja bio je socijalistički realizam, a stvaralaštvo koje nije zadovoljavalo kriterije partijske linije bilo je na udaru političke kritike. (Šarić, 2010: 393) Najvažniji cilj postavljen na kulturnom planu bilo je „narodno prosvjećivanjeˮ. Uz rješavanje pitanja kulturne zaostalosti, ono je, širenjem mreže kulturnih institucija i kruga korisnika, podrazumijevalo i eliminiranje ostataka ideološke oporbe, omogućavanje (pre)odgoja u socijalističkom duhu te razvijanje svijesti o značenju i prednostima socijalističkoga sustava. (Beus, 2016: 254)

  Za provođenje tih ciljeva uspostavljen je razgranat sustav koji je uključivao partijska i državna tijela, masovne političke organizacije, kulturno-prosvjetna i kulturno-umjetnička društva. (Spehnjak, 2002: 166) Vrhovni autoritet u provođenju kulturne politike bio je rezerviran za partijska tijela, ponajprije za Odjeljenje za agitaciju i propagandu (Agitprop) pri Centralnom komitetu Komunističke partije Jugoslavije i istovrsna tijela u partijskim komitetima republika. Uz njih, osnovana su i tijela u okviru državnoga aparata koja su bila formalno nadležna za upravljanje djelatnostima na području kulture i umjetnosti, te organizaciju i nadzor nad radom ustanova u tim djelatnostima.

  Nova komunistička vlast prepoznala je film kao vrlo pogodan medij za prenošenje političkih i ideoloških poruka, odnosno prosvjećivanje naroda u socijalističkom duhu. Stoga je, unatoč teškoćama u kojima se država u prvim poratnim godinama nalazila (prehrana stanovništva, poslijeratna obnova i dr.), državna kinematografija u Jugoslaviji imala veliku potporu.

  Unutar partijskoga Agitpropa, za taj je dio umjetničkoga stvaralaštva bio zadužen Sektor za kazalište i film. (Šarić, 2010: 391; Lučić, 2015: 21) U okviru državnoga aparata, do lipnja 1946. oblikovanje kinematografije u Jugoslaviji provodilo se preko Državnoga filmskog poduzeća i njegovih direkcija u federalnim jedinicama. Tada je provedena reorganizacija i ustrojen je Komitet za kinematografiju Vlade FNRJ u Beogradu, zamišljen kao najviše državno tijelo za razvoj jugoslavenske kinematografije. U njegovu sastavu djelovao je posebni Umjetnički savjet kojemu je glavna uloga bila odobravanje scenarija i izbor realizatora za pojedine scenarije. (Lučić, 2015: 17-19) Osim predloženih tema i scenarija, na provjeru i odobrenje u savezni Komitet slale su se i grube verzije snimljenih filmova (HR-HDA-309. Komisija za kinematografiju Vlade NRH. Pov. spis 38/1948). Pritom je Komitetu u travnju 1949. ustrojena i Komisija za pregled filmova. Ona je nastavila rad na cenzuri filmova za javno prikazivanje što je po završetku rata obavljala Cenzorska komisija pri Državnom filmskom poduzeću. (Dojčinović, 7)   

  Za te poslove u federalnim su jedinicama ustrojene komisije za kinematografiju pri republičkim vladama. Uputu o tome Generalni sekretarijat Vlade FNRJ poslao je svim republičkim vladama 13. svibnja 1947. godine (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Pov. spis 395/1947). Dopisom od 4. rujna 1947. Komitet za kinematografiju Vlade FNRJ dao je uputu Ministarstvu prosvjete NRH da što prije formira Umjetnički savjet koji će potom kao savjetodavno tijelo prijeći u Komisiju za kinematografiju nakon što bude ustrojena. U uputi je obrazloženo da je zadatak takvoga savjeta „sastavljenog od najboljih književnika, kritičara, likovnih umjetnika, kompozitora i arhitekata da savjetuje Komisiju za kinematografiju pri sastavljanju godišnjih proizvodnih planova poduzeća za proizvodnju filmova, da kao savjetodavno tijelo ocjenjuje i daje mišljenje Komisiji o filmskim scenarijima, da daje mišljenje o probnim snimkama glumaca i grubo montiranim filmovima, da daje konačnu ocjenu gotovih filmova domaće proizvodnjeˮ (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Pov. spis 38/1948). 

  U skladu s opisanim, Komisija za kinematografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske ustrojena je uredbom od 20. kolovoza 1947. godine. U njezinoj je formalnoj mjerodavnosti bilo rukovođenje kinematografijom i kinofikacijom na području Hrvatske, izrada i ostvarenje plana razvoja kinematografije i kinofikacije, administrativno-operativno upravljanje državnim filmskim poduzećima za proizvodnju i raspodjelu filmova, osposobljavanje i usavršavanje filmskih stručnih i umjetničkih kadrova (Narodne novine NRH, br. 86/1947). U obavljanju tih zadaća Komisija se redovito savjetovala ponajprije s Komitetom za kinematografiju Vlade FNRJ i Agitpropom Centralnoga komiteta KPH postupajući po njihovim uputama. Komisija je djelovala do siječnja 1951. godine kada njezine poslove, osim operativnoga upravljanja filmskim poduzećima, preuzima Ministarstvo za nauku i kulturu NRH. Poslovi operativnoga upravljanja iz mjerodavnosti Komisije preneseni su na poduzeća te privredna udruženja filmskih i kinematografskih poduzeća, prema posebnim propisima (Narodne novine NRH, br. 2/1951).    

  Sačuvani spisi Komisije za kinematografiju Vlade NRH svjedoče o kontroli filmskoga stvaralaštva od strane komunističke vlasti uspostavljene u Jugoslaviji/Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Ta je kontrola bila vidljiva kroz upravljanje filmskim poduzećima (Jadran film za proizvodnju filmova; Filmsko poduzeće za raspodjelu filmova; Nastavni film, poduzeće za proizvodnju filmova na 16 mm vrpci), odobravanje scenarija, kontrolu uvoza i distribucije filmova za prikazivanje u kinodvoranama te kontrolu ideološke podobnosti stručnoga kadra (režiseri, scenaristi, montažeri, glumci).

  Zbirka je u Hrvatski državni arhiv u Zagrebu pristigla 1988. godine na osnovi službenoga preuzimanja od tadašnje vlade, Izvršnoga vijeća Sabora SRH. Dostupna je javnosti, u pravilu bez posebnih ograničenja. Korištena je u recentnim istraživanjima. Kao primjer se može navesti opsežan diplomski rad Renate Lučić Ideološka tranzicija filmske kulture u RH od 1945. do 1948. izrađen 2015. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Opis sadržaja

• Zbirka sadrži dokumente (dvije arhivske kutije) Komisije za kinematografiju Vlade NRH iz razdoblja 1949. – 1951. koji svjedoče o kontroli filmskoga stvaralaštva od strane komunističke vlasti uspostavljene u Jugoslaviji/Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Ta je kontrola bila vidljiva kroz partijsko i državno upravljanje filmskim poduzećima (Jadran film za proizvodnju filmova; Filmsko poduzeće za raspodjelu filmova; Nastavni film, poduzeće za proizvodnju filmova na 16 mm vrpci), odobravanje scenarija, kontrolu uvoza i distribucije filmova za prikazivanje u kinodvoranama te kontrolu ideološke podobnosti stručnoga kadra (režiseri, scenaristi, montažeri, glumci).   

  Prilikom izvještavanja državnih i partijskih tijela o strukturi zaposlenih u Komisiji i filmskim poduzećima pod njezinim upravljanjem, posebno se opisivala partijska pripadnost. S Agitpropom CK KPH razmjenjivale su se biografije („karakteristikeˮ) upravljačkoga ili stručnog kadra, pri čemu se također posebno ocjenjivalo njihovo političko držanje ili pak „malograđanske osobineˮ (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. str. pov. spis 2/50). Za komunističku vlast „malograđanštinaˮ je podrazumijevala vrlo širok spektar ponašanja koje je odudaralo od proklamiranoga te koje je zadržalo značajke koje su komunisti povezivali s građanskim tradicijama.

  Primjerice, u dopisu od 1. veljače 1949., v. d. direktora poduzeća Jadran film Kosta Hlavaty piše Komisiji za kinematografiju „da se je partijska organizacija u poduzeću znatno povećalaˮ, te zbog toga predlaže da tajnik partijske organizacije bude profesionalac, tj. rasterećen svih drugih poslova. Konkretno, predlaže da se tajnika partijske organizacije imenuje na dužnost drugoga tajnika poduzeća „koji bi imao čisto partijsku funkcijuˮ (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Str. pov. spis 11/49).

  Stvarnu kontrolu Komunističke partije nad radom Komisije za kinematografiju Vlade NRH i filmskih poduzeća pod njezinim formalnim upravljanjem ilustrira i izvještaj koji je ta Komisija 13. siječnja 1950. poslala Komitetu za kinematografiju Vlade FNRJ. U njemu opisuje rezultate rada specijalne Komisije CK KPH koja je zasjedala pri toj Komisiji radi ispitivanja poslovanja i „problematičnih pojavaˮ u poduzeću Jadran film. Rezultat te akcije bilo je uklanjanje s dužnosti nekoliko „nepoćudnih licaˮ među kojima su bili i režiseri Ivo Tomulić, Ante Mladineo i Melita Filipović. Ocijenjeni su nepoćudnima zbog „nezdravih odnosa prema produkciji, koji su dolazili do izražaja u širenju nevjerice u naše snage, u podcjenjivanju rukovodstva i aljkavosti u raduˮ, kao i „problematične prošlostiˮ. Naglašena je i njihova „nezdrava ambicijaˮ i negativan utjecaj na okolinu uz nedostatak potencijala za daljnji razvoj kao režisera (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Str. pov. 1/1950).

  Partijsku i državnu kontrolu nad uvozom i distribucijom filmova za prikazivanje u kinodvoranama, te podređenost filmskoga repertoara političkim i ideološkim potrebama, ilustrira prepiska između Komisije za kinematografiju Vlade NRH i Komiteta za kinematografiju Vlade FNRJ o prikazivanju sovjetskih filmova iz prosinca 1950. Filmovi nastali u komunističkoj Jugoslaviji do 1948. vodili su se načelom socijalističkoga realizma nadahnutoga SSSR-om. Cijela filmska industrija oblikovala se u sklopu ideoloških načela koji su usmjeravali novoosnovanu državu prema marksističko socijalističkoj kinematografiji. (Lučić, 2015: 23) Sukladno tome, na repertoaru kinodvorana prevladavali su filmovi iz SSSR-a, a utjecaj filmova iz zapadnih zemalja koji su se i dalje prikazivali bio je znatno slabiji. Nakon sukoba s Informbiroom, sovjetski filmovi i dalje ostaju na repertoaru kinodvorana diljem Jugoslavije, ali uz sve veću konkurenciju zapadnih, posebno američkih filmova. (Lučić, 2015: 71) U konkretnom slučaju, Komisija za kinematografiju obavještava Komitet za kinematografiju Vlade FNRJ o saznanjima da publika „protestira protiv prikazivanja pojedinih sovjetskih filmovaˮ, te da „izvjesnu zabunuˮ unose i domaći dokumentarni filmovi u kojima se u pojedinim kadrovima može vidjeti Staljinove fotografije. S obzirom na to da su ti filmovi, navodi dalje Komisija, „bili propušteni od strane cenzure, a nama stižu protesti protiv prikazivanja sovjetskih filmova,ˮ moli se hitna uputa da li, i konkretno koje, sovjetske filmove treba skinuti s repertoara (HR-HDA-309. KK Vlade NRH. Str. pov. 32/1950).

Sadržaj

• siva literatura (uobičajena arhivska građa poput brošura, biltena, letaka, izvješća, obavještajnih dosjea, zapisa, radnih dokumenata, zapisnika sa sastanka): 10-99

Imatelji  

• Hrvatski državni arhiv

Vlasnici 

• Hrvatski državni arhiv

Dionici u zbirci 

• Bukvić, Nenad

Zemljopisni  opseg zbirke

• nacionalni

Teme

• cenzura
• film

Osnivači

• Komisija za kinematografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske

Datum osnivanja

• 1947

Mjesto osnivanja

• Zagreb, Croatia
  Pokaži na karti

Stvaratelji sadržaja

• Komisija za kinematografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske

Sakupljači

• Komisija za kinematografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske

Podupiratelji

• Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Važni događaji iz povijesti zbirke

• Preuzimanje dokumenata Komisije za kinematografiju Vlade NRH od strane Hrvatskoga državnog arhiva (1988.).

Reprezentativni primjerci

• Obavijest o kontroli poslovanja poduzeća Jadran film. 13. siječnja 1950. Arhivski dokument.
• Zahtjev za uputom u vezi s prikazivanjem sovjetskih filmova u hrvatskim kinima. 11. prosinca 1950. Arhivski dokument.

Vrsta  pristupa

• potpuno otvoren za javnost

Autor ove stranice

• Bukvić, Nenad

Bibliografija

Beus, Marina. 2016. “Prosvjetna politika u službi ideološkoga pre/odgoja u Hercegovini (1945.-1952.) [Educational policy in the service of social reform of education in Herzegovina (from 1945 to 1952)].” Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe (Mostar), 2: 249-285.

Dojčinović, Slobodanka. S. A. Savezna komisija za pregled filmova 1949-1971 (1944-1971): sumarno-analitički inventar [Federal Film Review Commission 1949-1971 (1944-1971): summary-analytical inventory]. Belgrade: Arhiv Jugoslavije.

HR-HDA-309. Komisija za kinematografiju pri Vladi Narodne Republike Hrvatske (arhivski fond) [HR-HDA-309. Cinematography Commission of the Government of People's Republic of Croatia (archival collection)].

HR-HDA-1394. Zbirka filmskih plakata hrvatskog filma [HR-HDA-1394. Collection of posters for Croatian motion pictures (archival collection)].

Lučić, Renata. “Ideološka tranzicija filmske kulture u RH od 1945. do 1948. [Ideological transition of film culture in Croatia from 1945 to 1948].” Diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2015.

Majcen, Vjekoslav. 1987. “Tito i filmska baština [Tito and film heritage].” Arhivski vjesnik (Zagreb), 31: 7-14.

Spehnjak, Katarina. 2002. Javnost i propaganda: Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 1945. – 1952. [The Public and Propaganda: People's Front in Politics and Culture in Croatia, 1945-1952]. Zagreb: Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet.

Šarić, Tatjana. 2010. “Djelovanje Agitpropa prema književnom radu i izdavaštvu u NRH, 1945-1952. [Agitprop activity with regard to literary work and publishing in the People's Republic of Croatia in 1945-1952].” RADOVI – Zavod za hrvatsku povijest (Zagreb), 42: 387-423.

Šarić, Tatjana. 2011. “Matica hrvatska u prvim poslijeratnim godinama (1945-1948) [Matrix Croatica in the early post-war years (1945-1948)].” Arhivski vjesnik (Zagreb), 54: 115-140.

Uredba o Komisiji za kinematografiju [Directive on the Cinematography Commission], Narodne novine NRH [Official Journal of the PRC], no. 86, 1947.

Uredba o ukidanju Komisije za kinematografiju pri Vladi Narodne Republike Hrvatske [Directive on Dissolution of the Cinematography Commission of the Government of People's Republic of Croatia], Narodne novine NRH [Official Journal of the PRC], no. 2, 1951.

Wikipedia.org. “Ciguli Miguli (1952.).” Accessed on 21 October 2018.