Lokacija

• Zagreb Trg Marka Marulića 21, Croatia 10000
  Pokaži na karti

Jezici

• engleski
• hrvatski
• njemački
• slovenski
• srpski

Naziv zbirke 

• HR-HDA-1561. Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske. Unutarnja problematika. Vjerske zajednice.

Povijest zbirke i kulturne aktivnosti

• Zbirka predstavlja jedan od najvažnijih izvora za istraživanje odnosa i represije komunističkoga režima prema vjerskim zajednicama u Hrvatskoj. Njezin je sadržaj u potpunosti relevantan za teme kulturne opozicije. Na osnovi dokumenata sadržanih u zbirci do sada je objavljeno više znanstvenih radova i publikacija.

  Zbirka je u Hrvatski državni arhiv u Zagrebu pristigla na osnovi službenih preuzimanja od javnih tijela u dva navrata: manji dio dokumenata preuzet je 1992. godine od Ministarstva unutarnjih poslova RH, a veći dio 2015. godine od Sigurnosno-obavještajne agencije RH.

  Ustavnim aktima, komunistička je vlast jamčila građanima slobodu savjesti i slobodu vjeroispovijesti, ali je uvelike ograničila djelokrug vjerskih zajednica. Utvrđena je odvojenost Crkve od države. Vjerskim zajednicama, čije učenje nije protivno Ustavu, jamčena je sloboda u njihovim vjerskim poslovima i u obavljanju vjerskih obreda. Utvrđeno je i da su vjerske škole za formaciju svećenika slobodne, ali pod općim nadzorom države. Zabranjena je upotreba crkve i vjere u političke svrhe kao i postojanje političkih organizacija na vjerskom temelju. Načelno je utvrđeno da država može materijalno pomagati vjerske zajednice (čl. 25. Ustava FNRJ iz 1946.; čl. 26. Ustava NRH iz 1947.; Mihaljević 2011., str. 40.). Saveznim i republičkim ustavnim zakonima iz 1953. godine te odredbe nisu mijenjane. Ustavom SFRJ iz 1963. godine ponovljeno je da je pravo na ispovijedanje vjere slobodna i privatna stvar građana. Kao novost, vjerskim zajednicama dodano je pravo posjedovanja nekretnina, u granicama koje određuje savezni zakon (čl. 46.) (Mihaljević 2011., str. 44.). Iste odredbe sadržane su i u ustavnim aktima iz 1974. godine (čl. 174. Ustava SFRJ, čl. 258. Ustava SRH).

  U praksi, u okvirima svoje ateističke ideologije, komunistička vlast u „najmanju ruku“ nije bila sklona vjerskim zajednicama. U njihovu djelovanju prepoznavala je ozbiljnu i opasnu ideološku prijetnju, ocjenjujući često njihove aktivnosti „neprijateljskim i reakcionarnim“. To se posebno odnosi na većinsku Katoličku Crkvu, koju se optuživalo za suradnju s ustaškim režimom, te izdvajalo kao glavnu prijetnju normalizaciji odnosa u državi (Matijević 2006., str. 139.; Spehnjak i Cipek 2007., str. 286.). Unatoč deklariranim ustavnim odredbama, bitno obilježje odnosa komunističkoga režima i vjerskih zajednica u praksi - posebno u prvim poratnim godinama – bila je represija provođena uhićenjima i ubijanjem svećenika i drugih vjerskih službenika, oduzimanjem crkvene imovine, zabranom vjerskoga tiska i drugim oblicima gušenja vjerskih sloboda. Takvu praksu omogućio je niz zakona donesenih u poratnom razdoblju (o agrarnoj reformi i kolonizaciji, o krivičnim djelima protiv države, o konfiskaciji, o eksproprijaciji, o državnim matičnim knjigama, te razni porezni zakoni) (Akmadža 2012., 145.-147.).

  Reakcije vjerskih zajednica i njihovih istaknutih predstavnika na takva postupanja vlasti i negativne mjere po njihovu djelatnost, nisu izostale. Izražavane su javno putem predstavki, pritužbi, peticija i drugih oblika obraćanja tijelima vlasti. Na taj se način progovaralo o odnosima države prema vjerskim zajednicama i iznosilo konkretne zahtjeve za poboljšanje njihova položaja. Javna kritika društveno-političkoga poretka, a posebno službene doktrine ateizma, trajno je prisutna u poslanicama (pismima) vjerništvu povodom vjerskih blagdana, propovijedima, te u vjerskom tisku. Osim o vjerskim temama, na taj se način progovaralo i o konkretnim mjerama vlasti na drugim područjima života, te pozivalo na pasivnost u njihovoj provedbi (npr. poticanje na pisanje molbi za izlazak iz seljačkih radnih zadruga; odvraćanje od članstva u masovnim organizacijama, poticaj vjerništvu za apstinenciju na izborima i dr.). Kritika režima prisutna je i u prepisci s organizacijama i osobama u inozemstvu. Prikriveno je prisutna u aktivnostima crkvenih pjevačkih grupa (zborova), društava, odbora i drugih organizacijskih formi. Javni demonstrativni karakter u odnosu na ateistički društveni poredak imala su hodočašća (posebno na mjesta gdje su se dogodila čuda), ali i druge vjerske proslave i obredi (vjenčanja, sahrane) koji su okupljali veći broj ljudi. Ilustrativan je slučaj zajedničkoga crkvenog vjenčanja 15 parova koje je početkom 1950-ih organizirao jedan katolički svećenik u Glini. U izvještajima Službe državne sigurnosti za Hrvatsku zabilježeno je da se je to vjenčanje pretvorilo u veliku svečanost koja je dobila demonstrativni karakter.

  Aktivnostima vjerskih zajednica u okviru partijskog i državnog aparata, posebno represivnog, pridavala se velika pozornost. O tome svjedoči i zbirka dokumenata o vjerskim zajednicama Službe državne sigurnosti za Hrvatsku, koja je kao civilna sigurnosno-obavještajna služba djelovala u razdoblju od 1946. do 1990. godine. Putem svoje suradničke mreže, Služba je pozorno pratila aktivnosti većinske Katoličke Crkve, ali i svih drugih vjerskih zajednica koje su u tom razdoblju djelovale u Hrvatskoj. Pravilima Službe državne sigurnosti iz 1967. godine, prikupljanje i obrada podataka o „nekim oblicima neprijateljske djelatnosti i pojavama specifičnim za vjerske zajednice“ određeno je kao jedno od osnovnih područja njezina djelovanja. Velika pažnja u praksi posvećivala se održavanju i zaključcima sastanaka vjerskih službenika (konferencije, sabori), vjerskome tisku, vezama s inozemstvom i inozemnim putovanjima vjerskih službenika, proslavama vjerskih blagdana i drugim vjerskim događajima, te porukama koje su s njih slane vjernicima. Služba je o tome redovito izrađivala izvještaje/informacije. Poseban naglasak pritom je stavljala na „neprijateljsku djelatnost“, s prijedlozima protumjera protiv takvih aktivnosti. Kao oblike „neprijateljske djelatnosti“ vjerskih zajednica najčešće je navodila izazivanje nacionalne mržnje, neprijateljsku propagandu i širenje lažnih vijesti, zloporabu vjere i crkve u političke svrhe, izazivanju vjerske mržnje i netrpeljivosti, neprijateljsko djelovanje protiv zemlje preko emigrantskih organizacija, emigrantskog i vjerskog tiska, te utjecajem na radnike i iseljenike. Optuživalo ih se za širenje letaka neprijateljskoga sadržaja zaprimljenih iz inozemstva (u izvještajima Službe državne sigurnosti često ih se naziva tzv. „Poruke s neba“) te za sudjelovanje u diverzijama i špijunaži.

  Većina dokumenata izvorno je u Službi državne sigurnosti bila označena stupnjevima tajnosti. U rujnu 2015. godine svi su dokumenti deklasificirani. Izmjenama arhivskoga zakona iz svibnja 2017. godine, dokumenti su utvrđeni dostupnima javnosti, u pravilu bez posebnih ograničenja.

  Treba naglasiti da se ovoj zbirci i drugim cjelinama dokumenata nastalih u okviru djelovanja društveno-političkih organizacija i tijela represivnog aparata do 1990. godine pridaje veliki značaj u hrvatskome javnome prostoru, tj. naglašava se njihova važnost u suočavanju s poviješću jugoslavenskoga komunističkog režima. Osim u stručnim (akademskim) krugovima, ti su dokumenti često spominjani u dnevno-političkim raspravama. To ilustriraju brojne medijske izjave i naslovi koji govore o „ratu oko dosjea“, „manipuliranju arhivom UDBE“, „tajnama državnog arhiva“, problemu „izjednačavanja žrtvi i udbaša“ i sl.

Opis sadržaja

• Zbirka sadrži povijesne preglede, elaborate, godišnje izvještaje, službene zabilješke operativaca, periodične informacije i druge materijale o djelovanju vjerskih zajednica, srednjih vjerskih škola i laičkih vjerskih organizacija (društava). Sadrži i zapisnike o saslušanjima, kaznene prijave, sudske presude, biografske podatke, izvještaje o kretanju u zemlji i inozemstvu, bilješke telefonskih razgovora i pisama, te druge slične materijale o svećenicima, vjerskim službenicima i drugim osobama povezanim s vjerskim zajednicama koje su bile pod nadzorom Službe državne sigurnosti. Na više mjesta uz pisane su dokumente priložene i fotografije (npr. pogreb Alojzija Stepinca, fotografije vjerskih objekata i događaja). Zamjetno najveći broj dokumenata odnosi se na većinsku Katoličku Crkvu i s njom povezane organizacije (srednje vjerske škole, laički apostolat, laički institut Duhovna obitelj ili Maria Della Strada, Veliko križarsko sestrinstvo, Suradnice Krista Kralja i dr.). No, praćene su aktivnosti i drugih vjerskih zajednica i religijsko-filozofskih pokreta koji su djelovali u Hrvatskoj: Srpska pravoslavna Crkva, Islamska vjerska zajednica, Hrvatska starokatolička Crkva, Slobodna katolička Crkva, Židovska vjerska zajednica, Evangelička (luteranska) Crkva, Savez baptističkih crkvenih općina, Metodistička vjerska zajednica, Reformirana kršćanska Crkva, Kristova Crkva slobodne braće, Kršćanska adventistička Crkva, Nazarenska vjerska zajednica, Vjerska zajednica Jehovinih svjedoka, Kristova pentekostna Crkva, Vjerska zajednica „Ezoterijski univerzitet“, teozofski pokret i dr.

  Uz dokumente nastale njezinom neposrednom djelatnošću, Služba državne sigurnosti prikupljala je dokumente različite provenijencije, od kojih se dio odnosi i na razdoblje prije njezina osnivanja. Dokumenti su pritom razvrstavani u dvije osnovne skupine: dosjei po sadržaju (tematski SDS) i dosjei osoba. Zbirka dokumenata o vjerskim zajednicama izvorno je oblikovana u posebnu tematsku cjelinu označenu brojčanom šifrom 00. Unutar nje postoji daljnja tematska podjela na vjerske zajednice i pojedinačne dokumente, također označene brojčanim šiframa (001 – 006). Takva izvorna organizacija zadržana je i nakon preuzimanja dokumenata u Hrvatski državni arhiv.

  Zbirku dopunjuju pojedinačni dokumenti o vjerskim zajednicama sadržani u drugim cjelinama dokumenata Službe državne sigurnosti koje se također čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu: emigracija (šifra 1); analitički materijali, osvrti, indikativne informacije i drugi prikazi (šifra 4); dosjei građana. Uz iznimku dosjea zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, dosjei pripadnika vjerskih zajednica nisu posebno izdvojeni, već su dio cjeline od oko 70 000 dosjea svih skupina praćenih osoba.

  Zbirka predstavlja jedan od najvažnijih izvora za istraživanje odnosa komunističkoga režima prema vjerskim zajednicama u Hrvatskoj. Dokumentira metode rada jugoslavenskih tajnih službi, razmjere obavještajne i protuobavještajne djelatnosti, te državne represije prema vjerskim zajednicama i njihovim članovima u zemlji i inozemstvu. Njezin sadržaj u potpunosti je relevantan za teme kulturne opozicije.

Sadržaj

• fotografije: 500-999
• siva literatura (uobičajena arhivska građa poput brošura, biltena, letaka, izvješća, obavještajnih dosjea, zapisa, radnih dokumenata, zapisnika sa sastanka): 1000-

Imatelji  

• Hrvatski državni arhiv

Vlasnici 

• Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske
• Sigurnosno-obavještajna agencija Republike Hrvatske

Teme

• državni nadzor (razno)
• iseljeništvo/egzil
• vjerski aktivizam

Osnivači

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Mjesto osnivanja

• Zagreb, Croatia
  Pokaži na karti

Stvaratelji sadržaja

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Sakupljači

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Podupiratelji

• Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Važni događaji iz povijesti zbirke

• Akvizicija, preuzimanje u Hrvatski državni arhiv po službenoj dužnosti, 1992.
• Akvizicija, preuzimanje u Hrvatski državni arhiv po službenoj dužnosti, 2015.
• Deklasifikacija podataka, 2015.
• Digitalizacija zbirke, 2016. - 2017.
• Akrap, Gordan. Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e. (Cardinal Stepinac in Gestapo and OZNA documents), 2016. Knjiga

Reprezentativni primjerci

• Informacija Odjeljenja UDBE Zagreb o pritužbi predstavnika Kršćanske adventističke crkve, 1955. Arhivski dokument
• Izvještaj o neprijateljskoj djelatnosti vjerskih zajednica i protumjerama Službe za 1965. godinu, 1965. Arhivski dokument
• Pregled svećenika i drugih službenika svih vjerskih zajednica osuđenih u Hrvatskoj u razdoblju 1944. – 1951., 14. veljače 1952. Arhivski dokument
• Preslika predstavke katoličkih biskupa Jugoslavije Josipu Brozu Titu, 1952. Arhivski dokument

Vrsta  pristupa

• potpuno otvoren za javnost

Autor ove stranice

• Bukvić, Nenad

Bibliografija

Akmadža, Miroslav. 2003. „Uzroci prekida diplomatskih odnosa između Vatikana i Jugoslavije 1952. godine“. Croatica Christiana Periodica (Zagreb), 27, br. 52, str. 171-202.

Akmadža, Miroslav. 2004. „Pregovori Svete Stolice i Jugoslavije i potpisivanje protokola iz 1966. godine“. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 36, br. 2, str. 473-503.

Akmadža, Miroslav. 2007. „The Position of the Catholic Church in Croatia 1945-1970“. Review of Croatian History (Zagreb), 2, br. 1, str. 89-115.

Akmadža, Miroslav. 2008. „Oduzimanje crkvenih matičnih knjiga u Hrvatskoj u vrijeme komunizma“. Croatica Christiana Periodica (Zagreb), 32, br. 61, str. 103-122.

Akmadža, Miroslav. 2012. „Položaj Katoličke crkve u Lici u prvim godinama komunističke diktature s posebnim osvrtom na odnos biskupa Viktora Burića prema komunističkom režimu“. Croatica Christiana Periodica (Zagreb), 36, br. 70, str. 145-168.

Akrap, Gordan. 2016. Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e. Zagreb: Udruga sv. Jurja – Glas Koncila – Laser plus.

Car, Tomislav. 2011. „Agrarna reforma i oduzimanje imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi na području Pakračke eparhije 1945.-1948. godine“. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 43, br. 2, str. 521-550.

Đidara, Ivan. „Povijest Adventističke crkve u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Dalmaciju“. Doktorski rad, Sveučilište u Splitu, 2016.

Evangelička (luteranska) crkva u Republici Hrvatskoj. „Zagreb“. Pristup ostvaren 22. rujna 2017. 

Habek, Miroslav Edvin. 2017. „Tajna državnog arhiva: Dostupno 60.000 dosjea Udbe – nedostaje popis suradnika“. Zagrebacki.hr, 11. lipnja. Pristup ostvaren 6. listopada 2017.

Heđbeli, Živana. 2011. Institucije državne uprave Republike Hrvatske od osamostaljenja do članstva u Europskoj uniji. I. dio 1990. – 2004. Zagreb: Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. 

Hrvatska demokratska zajednica. 24. ožujka 2017. „Tražimo da se otvore komunistički arhivi, ali ćemo dotjerati Mostov zakon koji izjednačava žrtve i udbaše!“. Pristup ostvaren 6. listopada 2017.  

Jakulj, Ivan. 2015. „Pravni položaj Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj: od totalitarizma do demokracije“. Crkva u svijetu (Split), 50, br. 3, str. 478-513.

Jutarnji.hr. 25. svibnja 2017. „Rat oko dosjea 'Bez obzira na Mostov zakon o arhivima Udbe, u saborsku proceduru ide naš prijedlog zakona'“. Pristup ostvaren 6. listopada 2017.

Leljak, Roman. 2016. Predpisi o metodahinsredstvihdelaUdbein Kosa = Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944. – 1990. Radenci: Društvo za raziskovanje zgodovine.

Matijević, Margareta. 2007. „Religious Communities in Croatia from 1945 to 1991: Social Causality of the Dissent Between Communist Authorities and Religious Communities' Leadership“. Review of Croatian History (Zagreb), 2, br. 1, str. 117-140.

Mihaljević, Josip. 2011. „Ustavna uređenja temeljnih prava u Hrvatskoj 1946.-1974.“. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 43, br. 1, str. 25-51.

Mikšić, Diana. 2015. „HR-HDA-1561 Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske“. U: Iseljeništvo. Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 405-415.    

Mikšić, Diana. 2016. „HR-HDA-1561 Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske“. U: Prvi svjetski rat. Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 175-179.    

Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Lipanj 2016. „Godišnje izvješće o radu za 2015. godinu“. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Radelić, Zdenko. 2015. „KPJ i sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj (1941.-1951.)“. Historijski zbornik (Zagreb), 68, br. 1, str. 73-105.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Služba za zaštitu ustavnog poretka“. Pristup ostvaren 24. travnja 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Protuobavještajna agencija“. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Sigurnosno-obavještajna agencija“. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 2016. „Javno izvješće 2016“. Pristup ostvaren 27. travnja 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 2017. „Javno izvješće 2017“. Pristup ostvaren 21. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 25. rujna 2015. „SOA predala arhivsko gradivo bivše Službe državne sigurnosti Hrvatskom državnom arhivu“. Pristup ostvaren 27. travnja 2017.

Spehnjak, Katarina i Tihomir Cipek. 2007. „Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. – 1990.“. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 39, br. 2, str. 255-297.

Staničić, Frane. 2014. „The Legal Status of Religious Communities in Croatian Law“. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (Zagreb). 64, br. 2, str. 225-254.

Vecernji.hr. 23. ožujka 2017. „'Tko manipulira arhivom Udbe? Pitajte one kadrove koji su upravljali bivšim, a prikrili se u ovom sustavu'“. Pristup ostvaren 6. listopada 2017.

Wyhmeister, Nancy J. 2005. „Tko su adventisti sedmog dana?“. Biblijski pogledi (Maruševec), 13, br. 1, str. 79-104.

Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, Narodne novine RH, br. 79 i 105, 2006.