Lokacija

• Zagreb Trg Marka Marulića 21, Croatia 10000
  Pokaži na karti

Jezici

• hrvatski

Naziv zbirke 

• HR-HDA-1561. Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske. Unutarnja problematika. Akcija Tuškanac.

Povijest zbirke i kulturne aktivnosti

• Najbolji primjer kulturne opozicije u razdoblju komunističke Hrvatske reformistički je kulturno-politički pokret s početka 1970-ih poznat kao Hrvatsko proljeće, hrvatski nacionalni pokret ili masovni pokret (MASPOK), u koji se spontano uključio velik dio hrvatskoga naroda te ga javno i masovno podržavao. (Goldstein, 2008: 462-463) Uz dio hrvatskog, reformistički i nacionalno orijentiranog političkog vodstva (Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija) i Maticu hrvatsku, treći nositelj toga pokreta bili su hrvatski sveučilištarci, studenti i profesori ponajviše sa Sveučilišta u Zagrebu.

  Taj studentski pokret svoj jasniji institucionalni izričaj dobiva u prosincu 1970. izborom Ivana Zvonimira Čička, apsolventa na Institutu za teološku kulturu, laika pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na novoustanovljenu dužnost studenta prorektora Sveučilišta u Zagrebu (Akmadža, 2012: 604) Potom, u proljeće 1971. dolazi do smjene dotadašnjega i izbora novoga, nacionalno opredijeljenoga studentskog vodstva na čelu s Draženom Budišom kao predsjednikom Saveza studenata grada Zagreba i Antom Paradžikom kao predsjednikom Saveza studenata Hrvatske koji je okupljao predstavnike svih hrvatskih sveučilišnih centara. (Šušak, 2008.: 773-774; Veselinović, 2016: 135) Prije njihova izbora, dotadašnje studentsko vodstvo i razne studentske organizacije osporavali su izbor Ivana Zvonimira Čička na mjesto studentskoga prorektora, optužujući ga zbog povezanosti s Crkvom, odnosno kao kleronacionalista. (Akmadža, 2012: 604)   

  Kao znak potpore reformističkom političkom vodstvu u Hrvatskoj, studenti su tijekom 1971. godine organizirali masovne mitinge i javne tribine, a u studenom je donijeta odluka o općem studentskom štrajku na Sveučilištu u Zagrebu, kojem su se priključili i neki drugi fakulteti (Split, Zadar). Taj studentski štrajk Tito je ocijenio kao „dugo i pomno pripremanu kontrarevolucionarnu akciju koju su potakli određeni inozemni krugovi.ˮ (Goldstein, 2008: 470) U govorima na mitinzima i tribinama, preko studentskih listova i letaka koje su dijelili na Sveučilištu i drugim prostorima, ispisivanjem parola na javnim mjestima (objekti, tramvajske stanice i sl.), studenti su promovirali ideje o nacionalnoj ravnopravnosti i što većoj hrvatskoj autonomnosti. Između ostalog, poticaj tome bila je i rasprava o amandmanima na Ustav SRH koja je bila ključno pitanje ujesen 1971. godine. Njima se trebalo odlučiti kako će Hrvatska biti definirana (kao nacionalna država ili na neki drugi način), pitanje samoodređenja naroda, imena službenoga jezika, glavnoga grada republike, himne i dr. (Veselinović, 2016: 136) U studentskim istupima tražene su i promjene u vanjskotrgovinskom i deviznom sustavu kako bi devize „ostajale onima koji ih privređujuˮ, te reforme u vojsci. (Goldstein, 2008: 468; Akmadža, 2012: 606). Studentski vođe često su sudjelovali na osnivačkim skupštinama ogranaka Matice hrvatske, a najistaknutiji njezini članovi istovremeno su gostovali na studentskim tribinama. (Veselinović, 2016: 135)  

  Slom Hrvatskoga proljeća i represija nad njegovim sudionicima uslijedili su početkom prosinca 1971. godine, nakon 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Titovoj rezidenciji u Karađorđevu. Hrvatsko političko vodstvo je smijenjeno i onemogućeno u svakom javnom djelovanju. Uoči održavanja 23. sjednice CK SKH u Zagrebu 12. prosinca 1971. na kojoj su formalno podnijeli ostavke, dijeljeni su letci kojima se u znak podrške pozivalo studente na prosvjed pred zgradu CK SKH. Prema informaciji Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SRH, dio letaka je zaplijenjen, a protiv desetak studenata podnesene su kaznene prijave. Pored djelatnika Službe javne sigurnosti Zagreb, za sprječavanje prosvjeda angažirano je i 812 policijskih djelatnika s terena. (HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Unutarnja problematika, šifra 016.1/4-25) Istaknuti članovi Matice hrvatske (Marko Veselica, Vlado Gotovac, Šime Đodan, Hrvoje Šošić i drugi), te  studentski vođe (Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Goran Dodig, Ante Paradžik) na montiranim su sudskim procesima osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne zbog neprijateljske propagande i „kaznenih djela protiv naroda i države kontrarevolucionarnim napadom na državno i društveno uređenje.“ (Goldstein, 2008: 470; Irvine, 2011: 28; Akmadža, 2012:  608; HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Unutarnja problematika, šifra 016.1/4-43) 

  Situaciju na Sveučilištu u Zagrebu Služba državne sigurnosti za Hrvatsku intenzivno je pratila još od sredine 1968., nakon izbijanja studentskih demonstracija u Beogradu 2. lipnja te godine, čiji su se utjecaji proširili i na druge republike. (Jandrić, 2002: 11-40) Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove tada je na dnevnoj bazi slao informacije o aktivnostima u Beogradu republičkim službama državne sigurnosti, s uputama o mjerama koje je potrebno poduzeti. Republičke službe međusobno su razmjenjivale informacije o konkretnim studentskim aktivnostima (mitinzi, tribine, pisanje studentskih listova, raspačavanje parola i letaka) i njihovim sudionicima. S ciljem praćenja događanja među studentima na Sveučilištu u Zagrebu, Centar SDS-a Zagreb te je godine poduzeo niz operativnih mjera (praćenje; snimanje govora na javnim skupovima; fotografiranje; prisluškivanje telefona; kontrola poštanskih pošiljki svih studentskih domova, fakulteta, Studentskog centra, Matice iseljenika Hrvatske, Matice hrvatske, Instituta za historiju radničkog pokreta i drugih institucija; informativni razgovori u Službi). Za određeni broj osoba (profesori, studenti) formirani su dosjei i „predmeti u prethodnom radu zbog neprijateljske djelatnosti povodom studentskih demonstracija.“ (HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Unutarnja problematika, šifre 016.1/1, 016.1/2 i 016.1/3)

  Pojedine profesore i studente Sveučilišta u Zagrebu, Služba državne sigurnosti za Hrvatsku pratila je u okviru operativne akcije „Klek“, usmjerene protiv potpisnika i podupiratelja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine. (HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Unutarnja problematika, šifra 017/12) Početkom veljače 1971. godine Služba je pokrenula novu operativnu obradu pod nazivom „Tuškanac“ (ime zagrebačkoga rezidencijalnog naselja i prirodne park-šume), s obrazloženjem da se u tijeku dotadašnje obrade „pokazalo da se metode rada Čička i njegovih istomišljenika nakon njegova izbora za studenta prorektora zagrebačkoga sveučilišta razlikuju od metoda rada ostalih osoba iz obrade 'Klek'.“ Uz Ivana Zvonimira Čička, tom je operativnom obradom početno bilo obuhvaćeno još 17 osoba „koje su mu pružile podršku na tom položaju.“ (HR-HDA-1561. SDS RSUP SRH. Unutarnja problematika, šifra 016.1/4-1) Operativnim planom Centra SDS-a Zagreb za 1972. godinu, s obzirom na „uočenu nacionalističko-šovinističku-separatističku djelatnostˮ u prethodnom razdoblju, planirana je obrada nad 51 osobom, uglavnom studentima, ali i srednjoškolcima, nastavnicima u školama i asistentima na fakultetima. Nadalje, „za informativni razgovor u svrhu presijecanja neprijateljske aktivnosti, raščišćavanja nejasnih detalja i angažiranja lica za saradnjuˮ, predviđeno je još 65 studenata. Kao i ranije, planirano je korištenje metoda pretresa i ozvučenja stanova i uredskih prostora, pregledavanje pošte, praćenja i dr.  

  Sve dokumente kreirane ili prikupljene u okviru akcije „Tuškanac“, Služba državne sigurnosti za Hrvatsku izvorno je oblikovala u posebnu tematsku jedinicu označenu brojčanom šifrom 016.4/4. Svrstala ju je u tematsku cjelinu „Terorizamˮ, odnosno podcjelinu „Ostali oblici subverzivne djelatnostiˮ. 

  Sadržaj zbirke u potpunosti je relevantan za teme kulturne opozicije. Dokumentira metode rada jugoslavenskih tajnih službi, razmjere obavještajne i protuobavještajne djelatnosti, te državne represije prema studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu, te drugim s njima povezanim sudionicima Hrvatskoga proljeća, hrvatskoga reformnog pokreta početkom 1970-ih.  

  Zbirka je u Hrvatski državni arhiv u Zagrebu pristigla 2015. godine na osnovi službenoga preuzimanja od Sigurnosno-obavještajne agencije RH. Svi dokumenti koji su izvorno bili označeni stupnjevima tajnosti, tada su deklasificirani. Izmjenama arhivskoga zakona iz svibnja 2017. godine, utvrđeni su dostupnima javnosti, u pravilu bez posebnih ograničenja.

Opis sadržaja

• Zbirka sadrži planove operativnih mjera, razne operativne izvještaje, kronologije događaja, preslike zapisnika i prijepise zvučnih snimki javnih tribina i sastanaka studentskih organizacija (Savez studenata Hrvatske, Savez studenata grada Zagreba, Osnivačka skupština Kluba duvanjskih studenata „Tomislav“ u Zagrebu 18. travnja 1971., Osnivački sabor Zavičajnog kluba Kuprešaka u listopadu 1971., skupovi studenata na Filozofskom, Prirodoslovno-matematičkom, Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, zborovi studenata u studentskim domovima u Zagrebu) tijekom 1971. godine na kojima su zabilježeni „negativni i nacionalistički istupi”. Također, sadrži prijepise zvučnih snimki intervjua studentskih predstavnika sa stranim novinarima, izvatke iz stranoga tiska o studentskim događanjima u Hrvatskoj, službene bilješke o informativnim razgovorima s više od dvjestotinjak osoba obavljenim u Centru SDS Zagreb, optužnice i kaznene prijave, anonimna pisma i letke, izvještaje o pregledu materijala oduzetoga prilikom pretresa stanova i uredskih prostorija, te druge materijale koje je Služba državne sigurnosti za Hrvatsku stvorila ili prikupila tijekom Akcije „Tuškanac“, operativne obrade nad studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu zbog optužbi za nacionalističke i neprijateljske istupe protiv komunističkoga režima u Hrvatskoj. Riječ je o jednoj od niza operativnih akcija koje je ta Služba provodila protiv sudionika Hrvatskoga proljeća, nacionalnoga pokreta čija su bitna sastavnica bili i reformistički zahtjevi studenata.   

  Sve dokumente kreirane ili prikupljene u okviru akcije „Tuškanac“, Služba državne sigurnosti za Hrvatsku izvorno je oblikovala u posebnu tematsku jedinicu unutar tematske cjeline „Terorizamˮ, odnosno podcjeline „Ostali oblici subverzivne djelatnostiˮ. Označena je brojčanom šifrom 016.4/4. Ukupno sadrži oko 5 700 stranica dokumenata. Takav izvorni poredak zadržan je i nakon preuzimanja zbirke u Hrvatski državni arhiv. Opisanu zbirku dopunjuju dokumenti o drugim aspektima hrvatskoga nacionalnog pokreta početkom 1970-ih sadržani u drugim cjelinama dokumenata Službe državne sigurnosti koje se također čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

  Sadržaj zbirke u potpunosti je relevantan za teme kulturne opozicije. Dokumentira metode rada jugoslavenskih tajnih službi, razmjere obavještajne i protuobavještajne djelatnosti, te državne represije prema studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu, te drugim s njima povezanim sudionicima hrvatskoga reformističkog pokreta Hrvatsko proljeće. 

Sadržaj

• siva literatura (uobičajena arhivska građa poput brošura, biltena, letaka, izvješća, obavještajnih dosjea, zapisa, radnih dokumenata, zapisnika sa sastanka): 1000-

Imatelji  

• Hrvatski državni arhiv

Vlasnici 

• Sigurnosno-obavještajna agencija Republike Hrvatske

Dionici u zbirci 

• Bukvić, Nenad

Zemljopisni  opseg zbirke

• nacionalni

Teme

• državni nadzor (razno)
• nacionalni pokreti (domoljubna opozicija)
• studentski pokreti

Osnivači

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Datum osnivanja

• 1971

Mjesto osnivanja

• Zagreb, Croatia
  Pokaži na karti

Stvaratelji sadržaja

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Sakupljači

• Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske

Podupiratelji

• Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Važni događaji iz povijesti zbirke

• Declassification of the files on Operation Tuškanac, 2015
• Preuzimanje dokumenata o akciji Tuškanac od strane Hrvatskoga državnog arhiva. (2015.)
• Digitalizacija zbirke akcije Tuškanac, 2017.

Reprezentativni primjerci

• Informacija o studentskim događanjima vezanim uz 23. plenarnu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. 13. prosinca 1971. Arhivski dokument.
• Letak podrške hrvatskom, reformistički i nacionalno orijentiranom političkom vodstvu. 1971. Arhivski dokument.
• Preslika kaznene prijave protiv vođa studentskoga pokreta. 11. prosinca 1971. Arhivski dokument.

Vrsta  pristupa

• potpuno otvoren za javnost

Autor ove stranice

• Bukvić, Nenad

Bibliografija

Akmadža, Miroslav. 2012. „Katolička crkva i Hrvatsko proljećeˮ. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 44, br. 3: 603-630.

Goldstein, Ivo. 2008. Hrvatska povijest. Zagreb: Europapress holding.

Heđbeli, Živana. 2011. Institucije državne uprave Republike Hrvatske od osamostaljenja do članstva u Europskoj uniji. I. dio 1990. – 2004. Zagreb: Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. 

HR-HDA-1561. Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SRH. Unutarnja problematika. Akcija Tuškanac, šifra 016.1/4.

Hrvatska enciklopedija online. „Hrvatsko proljećeˮ. Pristup ostvaren 30. svibnja 2018.

Irvine, Jill. 2011. „Hrvatsko proljeće i raspad Jugoslavijeˮ. Političke analize (Zagreb), 2, br. 7: 28-37.

Jandrić, Berislav. 2002. „Prilog proučavanju studentskih demonstracija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1968.ˮ. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 34, br. 1: 7-40.

Kursar, Tonči. 2006. „Prijeporni pluralizam 1971.ˮ. Politička misao: časopis za politologiju (Zagreb), 43, br. 4: 143-155.

Mikšić, Diana. 2015. „HR-HDA-1561 Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske”. U: Iseljeništvo. Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 405-415.    

Mikšić, Diana. 2016. „HR-HDA-1561 Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske”. U: Prvi svjetski rat. Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva, Zagreb: Hrvatski državni arhiv, str. 175-179.    

Ministarstvo unutarnjih poslova RH. Lipanj 2016. „Godišnje izvješće o radu za 2015. godinu”. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Radelić, Zdenko. 2015. „KPJ i sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj (1941.-1951.)”. Historijski zbornik (Zagreb), 68, br. 1: 73-105.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Služba za zaštitu ustavnog poretka”. Pristup ostvaren 24. travnja 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Protuobavještajna agencija”. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. „Sigurnosno-obavještajna agencija”. Pristup ostvaren 22. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 2016. „Javno izvješće 2016”. Pristup ostvaren 27. travnja 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 2017. „Javno izvješće 2017”. Pristup ostvaren 21. rujna 2017.

Sigurnosno-obavještajna agencija. 25. rujna 2015. „SOA predala arhivsko gradivo bivše Službe državne sigurnosti Hrvatskom državnom arhivu”. Pristup ostvaren 27. travnja 2017.

Šušak, Ivica. 2008. „Hrvatsko proljeće – počeci političkog interesnog pluralizmaˮ. Hrvatska i komparativna javna uprava: časopis za teoriju i praksu javne uprave (Zagreb), 8, br. 3: 767-783.

Veselinović, Velimir. 2016. „Politička djelatnost Ante Paradžikaˮ. Anali Hrvatskog politološkog društva: časopis za politologiju (Zagreb), 12, br. 1: 133-155.

Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, Narodne novine RH, br. 79 i 105, 2006.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine RH, br. 46, 2017.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima, Narodne novine RH, br. 19, 1991.

Zubak, Marko. 2014. „Omladinski tisak i kulturna strana studentskoga pokreta u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (1968. – 1972.)ˮ. Časopis za suvremenu povijest (Zagreb), 46, br. 1: 37-53.