Feministička zbirka Lydije Sklevicky u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu službeno je nastala 1990. nakon što je Institut naslijedio građu koju je Lydia Sklevicky ostavila iza sebe poslije tragične i iznenadne smrti, a kojoj je dodan dio koji je nakon njezine smrti obitelj darovala knjižnici Instituta, no stvarna godina osnutka zbirke je 1976. kada se Sklevicky zapošljava i počinje skupljati materijale za svoj rad. Zbirka se sastoji od hemerotečnog dijela, dokumentacijskog dijela i biblioteke koji svjedoče profesionalnom radu i interesima Sklevicky, a koji se prvenstveno odnose na feminizam i problematiku ženskih prava u Jugoslaviji i svijetu, te manji dio na istraživanje folklornih običaja i novih praznika u Hrvatskoj.
Zbirka se prvotno nalazila na Institutu u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, u sobi Lydije Sklevicky na četvrtom katu koja je ostavljena netaknutom nakon njezine smrti. Godine 2006. Institut za etnologiju i folkloristiku seli u Šubićevu 42, a s njime i zbirka „Sklevicky“. Nakon preseljenja, zbirka više nije fizički jedinstvena jer je hemeroteka izdvojena i pohranjena u arhivi Knjižnice, a biblioteka iz zbirke „Sklevicky“ pripojena je knjižničnom fondu pod zasebnom signaturom LS. Dokumentacijski dio i dalje ostaje u dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku. Dokumentacijski i knjižnični dio zbirke zavedeni su i provedeni, te su vidljivi u katalogu Knjižnice i u bazi dokumentacije, dok je hemerotečni dio građe ostao nepopisan, ali je dostupan javnosti u prostorima Knjižnice.
Lydia Sklevicky se problematikom ženskih prava i ženskom povijesti počela baviti sredinom 1970-ih, kako aktivistički kao feministkinja u vidu članaka u novinskim publikacijama i javnim tribinama, tako i kao znanstvenica. Njezino prvo znanstveno izlaganje na temu ženske povijesti bilo je 1976. u Portorožu na skupu Društveni položaj žene i razvoj porodice u socijalističkom samoupravnom društvu, s temom izlaganja Od borbe za prava do pravne borbe. Sklevicky će nastaviti znanstveni rad na ovoj temi u više znanstvenih članaka, magistarskom radu i u nedovršenoj disertaciji, kao i uređivanjem dvaju zbornika radova Antropologija žene (1983.) sa Žaranom Papić, te Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga (1987.), gdje je napisala predgovor a koji su službeno uredili Rade Kalanj i Željka Šporer., Kao aktivna feministica, Sklevicky je djelovala u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Njezinome aktivizmu svjedoči građa koja se nalazi u ovoj zbirci, od koje se može izdvojiti plakat najave predavanja u Galeriji „ŠKUC“ u Ljubljani koje je održala 17. svibnja 1986., a koji je organizirala feministička skupina „Lilit“. Kao drugi primjer mogu se izdvojiti dvije fotografije Lydije Sklevicky snimljene 7. siječnja 1982. (fotograf: Dragan Papić) na tribini održanoj u Studentskom kulturnom centru u Beogradu.
Zašto djelovanje Lydije Sklevicky možemo smatrati kulturnom opozicijom socijalističkom režimu, najbolje se vidi iz razmišljanja i svjedočenja njezine kolegice Biljane Kašić koja smatra kako „socijalizam nikada nije prihvatio i prepoznao feministkinje u koje je Lydia spadala kao heroine, već posve ozbiljno,“ kao nekoga tko će ugroziti ustaljene obrasce društvenih odnosa. Nadalje, Kašić smatra kako su feminističke inicijative sedamdesetih, uključno sekcija Sociološkog društva Hrvatske „Žena i društvo“, bile za nositelje političke vlasti previše: „prozapadne“, bezobrazno emancipatorske, opasne. Možda je najslikovitija metafora tog „bezazlenog“ političkog motrišta sabrana u ustrajanju na povijesnoj nevidljivosti žena kojoj se upravo Lydia opirala u osobnom životu i znanstvenom tragalaštvu. Lydijina feministička povijest izazivala je usko partijski zazor u mjeri u kojoj je ženska povijest koju je ispisivala bila olakotno „dobra“ i nevažna. Poredak se jasno opire drukčijima, a istodobno potiče licemjerje vlastitih povijesnih konstrukcija. Arhivirane ženske priče za nositelje političkoga poretka i istraživače ideologizirane povijesti su i tako samo puste deklaracije podrške „velikim“ povijesnim stremljenjima.˝ (Kašić, 1995: 36-37)
Građa iz zbirke „Sklevicky“ nakon njezine je smrti iskorištena za objavu knjige Konji, žene, ratovi koju je 1996. priredila Dunja Rihtman-Auguštin, a koja se sastoji od objavljenih i neobjavljenih radova Lydije Sklevicky posvećenih ženskom pitanju i ženskoj problematici u socijalističkoj Jugoslaviji. U godini 2018. građa iz zbirke „Sklevicky“ prezentirana je na putujućoj izložbi europskog projekta COURAGE u Budimpešti, Bukureštu, Pragu, Varšavi i Bratislavi.
